Providni ambasador
Ambasador Njemačke u Srbiji Tomas Šib izjavio je da je bombardovanje Jugoslavije 1999. godine bilo neophodno kako bi bila spriječena humanitarna katastrofa i genocid na Kosovu. Reče čovjek i ostade živ!
Da nije tužno, bilo bi smiješno da riječ genocid najčešće upotrebljavaju visoki državnici, diplomate i ambasadori zapadnih zemalja, i to onih država koje su izvršile agresiju na suverenu zemlju kakva je Jugoslavija bila 1999. Njima smeta i ako jedan ministar ili dio slobodarski orijentisanih građana u Crnoj Gori smatra da je Haški tribunal donosio političke presude opet pod uticajem tih istih zapadnih zemalja.
Digla se diplomatska i kuka i motika. Cilj je više nego providan, a to je da floskulama o genocidu sakriju svoje zločine, istinsko uništavanje dijelova cijelih naroda širom planete. Zar o genocidu da Srbima priča diplomata iz Njemačke, čiji je narod bio okupljen pod fašističkom svastikom i pobio milione ljudi. Šta se to promijenilo u svijesti Nijemaca pa sebi daju za pravo da oni daju ocjene i predviđaju moguće genocide, kakav je, kao, mogao biti na Kosovu i Metohiji?
Bolje da je Šib uputio izvinjenje srpskom narodu zbog toga što je NATO, čiji je i Njemačka član, izručivao smrtonosne tovare 1999. godine na Srbiju i Crnu Goru. Zvanični Berlin je tako prekršio svoje zakone jer su vojnici Bundesvera prvi put poslije Drugog svjetskog rata učestvovali u ratnim operacijama.
Zar Nijemci i zapadne demokrate da drže slovo o genocidu narodu koji su besomučno ubijali u Prvom i Drugom svjetskom, te ratovima u BiH, Hrvatskoj i na jugu Srbije potkraj 20. vijeka, kada su najprije svojom diplomatskom, a potom i otvorenom pomoći neprijateljima Srba učinili sve da razbiju dvije Jugoslavije. Zar oni koji su imali koncentracione logore ili ofanzive gdje su metkom i bajonetom čak i djeci presuđivali da pričaju o genocidu?
Kakve su interesne zone na Balkanu, nije teško utvrditi, samo je pitanje da li je srpski narod, koji je bio član pobjedničke koalicije u Drugom svjetskom ratu, to zaslužio.
Oni nama decenijama uvode demokratiju i stavljaju na naša pleća teret genocida. Sve i da prihvatimo to breme sa Zapada, a nikako ne možemo i nećemo, kakvi su onda oni koji su atomskim bombama samo u jednom gradu ubili 200.000 civila, koji godinama masovnim ubistvima “oslobađaju” Vijetnam od Vijetnamaca, Irak od Iračana, Siriju od Sirijaca...
Da nam predavanja o demokratiji i genocidu drže oni koji starosjedilačke narode drže u kolonijalnom ropstvu ili u rezervatima i koji bez kajanja ubijaju ljude samo zato što su različite boje. Hvala na tome. Ne treba nam genocidna demokratija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
