Protektorat
Protektorat, po definiciji, znači zaštitu, kada neko drugi, sa strane, na osnovu nekog međunarodnog ugovora preuzme na sebe “iskrenu” brigu o nekoj državi, bar dok ona ne stane na noge u nekom “prelaznom periodu”. Razlikuje se od kolonije, jer ima lokalne vladare.
Na području Srbije se prema Rezoluciji 1244 Kosovo smatra svojevrsnim protektoratom, ali i BiH nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ovaj postulat, međutim, zloupotrebljava se od strane pojedinih zapadnih zemalja te se tako danas za prostore Balkana može slobodno reći da se nalaze pod jednom vrstom ekstremnog i nazadnog protektorata, koji se može uporediti s onim koji je svojevremeno sprovodio Benjamin Kalaj, austrougarski političar.
On je u maju 1882. dobio zadatak da vrati mir i učvrsti austrougarsku vlast u BiH. Od njega se očekivalo da napravi plan za dugoročnu austrougarsku vlast u BiH i postepenu integraciju te zemlje u Austrougarsku monarhiju. Politika u BiH mu se zasnivala na izolovanju BiH od srpskog i hrvatskog uticaja. Kako bi postigao taj cilj, oslanjao se na represiju.
BiH, 140 i kusur godina kasnije proživljava isti scenario. Istu agoniju, pogotovo u ovim današnjim turbulentnim vremenima, kada se crtaju neke nove mape. Iako je prošlo 28 godina od kraja rata, BiH je i dalje u raljama modernih protektora ili je bolje reći kolonizatora. Kancelarija visokog predstavnika je od zaštitnika, kako je to prvobitno bilo zamišljeno, pretvorilo u suštu i nakaradnu suprotnost, koja nema nikakve veze sa međunarodnim pravom, demokratijom i slobodom. Petrič, Incko i Šmit samo su kopije Kalaja, njegovog lika i djela. Oni su do sada činili sve da bi pomogli onim snagama u BiH, raznim vrstama represivnih mjera, koje žele da obesmisle Dejtonski sporazum, s ciljem stvaranja unitarne države, što bi onda omogućilo da budu stvoreni i uslovi za nesmetan ulazak BiH u NATO.
Jedna od glavnih poluga za to je Ustavni sud BiH u kojem sjedi troje inostranih sudija, koje asistiraju bošnjačkim, u donošenju odluka kojima se razvlašćuje Srpska i svodi na praznu ljušturu.
Umjesto da se postave kao tumači i zaštitnici Ustava, ove sudije su preuzele ulogu političara i stavili u poziciju zakonodavca, ali i ustanove koja na najgrublji način krši najviši pravi akt jedne zemlje. Na taj način Ustavni sud BiH je do sada izvršio nebrojen broj državnih udara, koje je tolerisao OHR. Umjesto toga kažnjavaju se vlasti u Srpskoj, koje samo ukazuju na to da više ne mogu trpjeti i dozvoliti takvo vanustavno djelovanje ove pravosudne institucije. Konstantno se zaboravlja da bez Srpske ne može biti ni BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
