Prosvjetari i đaci

Isto stanje je i u srednjim školama. U posljednjih petnaestak godina broj srednjoškolaca opao je za 7.272. I dok su ovi brojevi i više nego zabrinjavajući, jer dokazuju da je demografska slika poražavajuća iz godine u godinu, ono što je interesantno jeste to da je uprkos padu broja učenika paralelno rastao broj nastavnika.

Tako je u školskoj 1999/2000. godini u osnovnim školama u Srpskoj časove "držalo" 7.046 nastavnika, a u 2014/15. godini njih 8.069. Jednostavnije - na jednog nastavnika "dođe" 11 đaka, dok je taj omjer prije 15 godina bio 1:17. Isto je bilo i u srednjim školama. Manje srednjoškolaca nije uticalo da se smanji broj nastavnog kadra.

U školama i resornom Ministarstvu veći angažman nastavnika uprkos smanjenju broja učenika pravdaju nizom faktora - od uvođenja novih predmeta, nepotpunim normama, povećanom broju zaposlenih u produženom boravku, i tako dalje, i tako dalje... Tu je očigledno potrebna detaljna analiza - ko, gdje, kako i koliko radi.

Ipak, ono što više brine od opravdanosti svih trenutno angažovanih nastavnika u školama jeste pitanje - da li mi to "nestajemo". Kako je moguće da nas je prije samo 15 godina bilo više za skoro 26.000? I koliko će nas (i da li će) biti u idućih 15, 20 godina?

Dok političari predstavljaju razne megalomanske projekte i povremeno pričaju o neophodnom povećanju nataliteta, veliki broj žena u RS radi na crno, prima minimalac i strepi da ostane u drugom stanju, jer im poslodavci mogu dati otkaze. Najveći problem je što mnogi nesavjesni poslodavci i prolaze nekažnjeno, jer nadležni očigledno nemaju ni snage ni volje da se uhvate u koštac sa svima njima.  Strategije i planovi za podsticaj nataliteta postoje, ali se uglavnom ne sprovode do kraja. A ceh nedovoljne brige za natalitet plaćaju djeca.

Djeca koje je sve manje, kao i ona koju su tu, ali na koju obratimo pažnju tek kada postanu dio statistike o odlivu mozgova i proračuna o tome koliko to košta cijelo društvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.