Propise tumači ko kako hoće
Težak život malobrojnih Srba povratnika u Livanjskom kantonu proteklih mjesec-dva postao je još teži jer je nadomak njihovih ognjišta u Bosanskom Grahovu i Drvaru istreseno smeće iz Italije, o kojem niko ništa pouzdano ne zna, a i oni koji znaju mudro ćute.
Priča o tekstilnom otpadu koji je firma “Krom reciklaža”, registrovana na adresi Titova bb u Drvaru, bez pogona i radnika, uvezla navodno s namjerom da ga reciklira uznemirila je povratnike u tim opštinama koji strahuju da je riječ o odjeći preminulih iz “kovid” bolnica u Italiji i posteljinama iz tamošnjih bolničkih kreveta.
Priča o otpadu dospjela je na naslovne stranice svih domaćih novina, a u rješavanje problema uključile su se institucije Livanjskog kantona i Federacije. Umjesto da problem bude riješen, ni do dana današnjeg ništa se nije promijenilo. Drvarčani udišu isparavanja iz otpada, broj zaraženih virusom korona u toj povratničkoj opštini se povećava, a iz “Krom reciklaže” kažu nisu i neće izmjestiti otpad jer im navodno građani ne dozvoljavaju. Čelnici Drvara ne odustaju od borbe, a institucije nisu sigurne u propise po kojima postupaju, pa svako rješenja i akte tumači kako mu padne na pamet. I ova priča potvrđuje ono što nam je svima već odavno poznato da je BiH zemlja apsurda u kojoj malo šta funkcioniše kako treba.
Federalno ministarstvo ekologije i turizma kao i rukovodstvo Drvara tvrde da je firmi uvozniku istekao rok od mjesec dana da izmjesti otpad, dok Federalna uprava za inspekcijske poslove kaže da rok još nije istekao jer ne računa se od dana donošenja rješenja, već od dana dostavljanja, a u isporuci je bilo nekih problema. Bilo bi zaista čudno da nije. U ovoj zemlji ništa ne prolazi glatko, pa nije mogla ni priča o otpadu. Stiče se utisak da se u sve pomalo miješa politika, da i ova čorba ima previše mirođija i da neko pokušava da nasamari goloruki narod i za sebe izvuče korist.
Još kad uzmemo u obzir činjenicu da se sve dešava u izbornoj godini, da je u toku trka za ono što je u ovoj zemlji najvažnije, za fotelje, ništa ne treba da nas iznenađuje. Žalosno je samo što se i ovaj problem, kao i svi prije njega, lomi preko leđa naroda koji ni za šta nije kriv. Narodu je dosadilo da mu ko kako stigne vršlja po dvorištu i skrnavi djedovinu. Dogorilo je do nokata svima koji iznova i iznova počinju život iz početka. Žele da žive u miru i uživaju u jedinom bogatstvu koje tamo imaju a to je zdrava i netaknuta priroda.
Neko moćniji sa debljim novčanikom ili boljom političkom pozicijom od tog napaćenog naroda ne da mu ni to malo. Krajnje je vrijeme da oni koji su sada okupirani predizbornim igrama stave prst na čelo i zapitaju se za šta se bore ako ionako pusti krajevi ostanu bez stanovnika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
