Problemima nikad kraja

 Iako su plate donekle i rasle u proteklom periodu, cijene osnovnih životnih namirnica, energenata i usluga rasle su višestruko brže, pa su se ta povećanja plata, penzija i drugih primanja izgubila. Inflacija ih je pojela i opet smo na nuli. Možda čak i ispod nule.

Osim što nema ko da radi, djelatnosti koje zavise od uvoza sirovine muku muče sa njenim obezbjeđenjem, jer cijene konstantno rastu. Iz dana u dan mijenjaju se cifre na svjetskim berzama, pa pojedinu robu naručuju po jednoj, a dok stigne do njih, plaćaju je po nekoj sasvim novoj cijeni. Zbog takvih neprilika građevinari uveliko prijete obustavom rada.

Problemi ne zaobilaze ni drvoprerađivače, koji u narednih 90 dana neće moći da izvoze ogrevno drvo i pelet, a rampa je spuštena i za oblovinu. Oni koji su do sada bili nezadovoljni zbog manjka sirovine zadovoljno trljaju ruke jer će u njihove pogone sada stizati više trupaca.

Ovi drugi, koji mahom izvoze pelet, nezadovoljni su jer rampa za plasman u inostranstvo znači, ili bi bar trebalo da znači, stabilizaciju domaćeg tržišta i pojeftinjenje peleta za potrebe domaćeg stanovništva. Naravno, nije isto tonu peleta prodati za više od 400 evra u Njemačkoj ili po duplo nižoj cijeni u BiH i tu se javlja problem koji ponovo puca po leđima građana.

Zanimljivo, dok se čekalo na odluku Savjeta ministara BiH, drvoprerađivači su na sva zvona pričali kako je inicijativa potekla od njih, kako ćemo se ovdje smrzavati na zimu ako se ne zabrani izvoz, kako će zabrana stabilizovati domaće tržište i kako će pasti cijene.

Čim je odluka o zabrani izvoza donesena, o pojeftinjenju se sve tiše govori. Kažu možda će, vidjeće, trebalo bi od 1. i tako ukrug.

Žalosno je da bilo ko, na bilo koji način sve probleme kojima se kraj ne nazire pokušava da iskoristi da bi se preko noći obogatio i zaradio. Kriza neće dovijeka trajati. Neće ni sukob u Ukrajini. Završiće. Mora.

Nekada se činilo da ni pandemiji virusa korona nema kraja, pa je danas malo ko i spomene. Sve prolazi, pa će i ona proći.

A dok čekamo da prođe, ne treba da dolijevamo ulje na vatru i dodatno solimo rane narodu koji jedva sastavlja kraj s krajem. Oni koji prodaju oduvijek su tražili način da zarade više. Oni koji kupuju, dovijali su se na sve načine da prođu što jeftinije. I to je u redu, ali u vrijeme kada nikome nije dobro, ni radniku ni poslodavcu, možda bismo mogli da se nađemo na pola puta i nekako preguramo krizu.

Nije nam prva, a sigurno ni posljednja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.