Problemi tek slijede
Prognoze da će poslodavci u Srpskoj morati praviti radnike od blata polako, ali sigurno se obistinjuju.
Višegodišnji loš odnos prema zaposlenim, iskorišćavanje do iznemoglosti, bahaćenje, male plate, rad na crno samo su neke od kapljica u moru bezobrazluka koje su radnici trpjeli od poslodavaca, usljed čega je tržište rada u BiH opustošilo.
Odliv kadra počeo je stidljivo. Na samim počecima u potragu za svjetlijom budućnošću u inostranstvu odlučivali su se uglavnom mladi, ali kako je vrijeme odmicalo broj odlazaka se užurbano povećavao i to do te mjere da pravila više nema. Zemlju sad napuštaju i mladi i stari, visokoobrazovani i nisko kvalifikovani bez namjere da se ikada vrate u rodnu grudu.
Zapad je gladan vrijednih i poštenih radnika svih obrazovnih profila, a upravo to su odlike koje krase naše stanovništvo i po čemu su naši ljudi prepoznatljivi u Evropi. Njemačka je nedavno objavila da traži 50.000 novih radnika, a dobar dio tih praznih mjesta popuniće građani BiH za kojima se jagmi i Hrvatska. Najveći hrvatski hoteli i trgovački lanci ponovo su krenuli u lov na sezonce iz Srpske i FBiH, što rade svake zime i proljeća. U ljetnim mjesecima prava je majstorija naći slobodnog kuvara ili konobara naročito na jugu Srpske jer ko god ima nesiguran posao ovdje bira da radi sezonski na primorju gdje je plata nekoliko puta veća.
Postavlja se pitanje ako naši radnici valjaju strancima kako to da nisu valjali domaćim poslodavcima pa su ih tako olako puštali da odu. Slušajući vlasnike privatnih preduzeća domaći radnici teško da im i danas valjaju jer ne prestaju da se žale na nestručnost. A kada im se spomene povećanje plate kao da im se čupa zdrav zub. To se pokazalo i ovih dana tokom priče o rastu minimalca. Na svu ovu skupoću i inflaciju oni su predlagali povećanje minimalca od svega 23 marke, što je sramotno da ne može sramotnije.
Zbog čega maćehinski odnos prema nekom ko ti stvara dodatnu vrijednost potpuno je nerazumljivo jer u krajnjem slučaju da nema radnika ne bi bilo ni tih poslodavaca, njihovih firmi, marketa, pekara, auto-praonica, salona za uljepšavanje, klinika, restorana i kafana.
Uzrok hroničnog nedostatka radne snage svakako jeste i porazna demografija, ali u daleko većoj mjeri to je odliv mozgova za čije zaustavljanje, bar za sada, nema rješenja.
Kako i šta dalje na poslodavcima je da smisle jer problemi tek slijede. Bez drastičnog poboljšanja uslova rada, ne samo plata, teško da će moći napraviti bilo šta. Prijetnje da će ugasiti firme stvaraju samo kontraefekat i dodatno ljute javnost jer u konačnici ne drže oni kompanije da bi hranili radnike, već da bi punili svoje džepove.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
