Privatna šuma

Tada borba za opstanak, iako je igra završena, ne prestaje, a oni koji se rastaju sa foteljom ne biraju sredstva da bi je zadržali.

Nadležni u RS riješili su da se obračunaju sa neradnicima i da im stave do znanja da nema oproštaja za greške koje su se nizale godinama, a na listu nepoželjnih došli su i svi oni koji nisu ispunili očekivanja kada su im pomjereni mandati na pozicijama. Konkretno u šumskim gazdinstvima moralo je doći do promjena, jer su se loši rezultati nizali godinama. Prihvatanje realne situacije i stvarne slike na terenu natjeralo je nadležne da se pozdrave i sa donedavnim direktorom Šumskog gazdinstva “Birač” iz Vlasenice Igorom Vukovićem.

Iako se vjerovalo da je tu priči kraj i da je stavljena tačka, neophodno je da se krene u oporavak preduzeća, u kojem za Vukovića više ne može da bude mjesta, smjena još nije dobila svoj epilog, a agonija je izgleda nastavljena.

Vuković ne želi da se rastane od fotelje i prepusti drugom da pokuša ispraviti ono što je on godinama unazad zgriješio. Sa kojim pravom? Lično nezadovoljstvo je pravo svakog čovjeka, a odluka o smjeni je nešto iznad toga, zbog čega bi Vuković, da ima karaktera, spakovao stvari i pobjegao iz direktorske kancelarije.

Umjesto toga, on vlastima i cijeloj javnosti stavlja prst u oko i formira front otpora koji bi ga zadržao u fotelji i po cijenu blokade cijele opštine. Vuković se ponio toliko bahato kao da je cijelo vlaseničko šumsko bogatstvo njegova privatna šuma kojom može upravljati ako poželi.

Institucije su ponovo na ispitu i ukoliko im je do sopstvenog digniteta, Vuković i njemu slični moraju biti obuzdani. U suprotnom, možemo mi pakovati kofere.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.