Priče o pravosuđu
Pravosudni sistem u BiH godinama je na meti opravdanih kritika iako bi trebalo da bude jedan od najjačih stubova u svakoj zemlji, što u ovakvoj BiH nije slučaj.
Primjera koji govore u prilog tome je previše. Dovoljno je da se zna da još u ladicama stoje predmeti sa dokazima o počinjenim ratnim zločinima koji su im stigli prije dosta godina. I veliko je pitanje, nažalost, da li i kada dobiti svoj epilog ako ovakav odnos prema tim teškim i bolnim danima bude nastavljen i u narednom periodu.
Pojedini članovi porodica nastradalih polako posustaju i ne treba im to zamjeriti jer vrijeme čini svoje. Svjedoka mučkih dana iz devedesetih je sve manje, ali i onih koji traže pravdu. Brojne majke su otišle u crnini s ovog svijeta, dok se nadležni igraju mačke i miše sa strategijama i drugim dokumentima koji treba da doprinesu pomirenju i suživotu.
Predmeti ratnih zločina samo su jedan sektor u pravosuđu. Druga priča su, na primjer, slučajevi privrednog kriminala, korupcije, trgovine ljudima, drogom i oružjem.
Posljednji presjek stanja u evidencijama je pokazao da prestupnici za neka od tih krivičnih djela mahom dobijaju mizerne zatvorske kazne ili budu “osuđeni” na uslovnu kaznu poslije koje se gotovo redovno ponovno vraćaju na “mjesto zločina” i onda se hvatamo za glavu i pitamo kako je moguće da se taj i taj ponovo našao s druge strane zakona.
U trećoj priči ključne uloge mogle bi da igraju sudije i tužioci sa jedne, a neriješeni predmeti sa druge strane pozornice. Najnoviji izvještaj koji je objelodanio Visoki sudski i tužilački savjet BiH pokazao je da stanje u tom sektoru napreduje, ali nedovoljno jer epilog čeka još više od 300.000 predmeta.
U zastaru je otišlo nekoliko stotina predmeta jer pravosuđe iz kojekakvih razloga nije uspjelo da u zakonskom roku, koji doseže i 35 godina, dođe do počinilaca raznih krivičnih djela ili osumnjičenih, tako da oni sada mogu slobodno da šetaju njima dobro znanim gradovima i ulicama u kojima su našli spas. Daleko od očiju i dosega domaćeg pravosuđa.
Određena opravdanja domaćeg pravosuđa mogu se podvesti pod opravdana, ali je sasvim jasno da je krajnje vrijeme da pravosudne institucije i oni koji u njima rade i sve priče budu dovedene do kraja.
Vrijeme polako teče i uzima svoj danak, a epilog svih tih priča ne smije da bude samo zastara.
Previše toga je na leđima pravosuđa da bi mogli sebi da dozvole taj luksuz. I sa ljudske i sa profesionalne strane.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
