Preporuke pod tepihom
Tri ključne revizorske institucije u BiH rade godinama, analiziraju šta je i kako rađeno na nivou BiH, u republičkim institucijama i ustanovama te u onim federalnim, i svake godine ispišu na stotine preporuka s ciljem poboljšanja stanja, ali generalna slika na terenu je sve samo ne dobra.
Iako bi preporuke koje revizori daju trebalo da budu obavezan domaći zadatak za sve na koje se odnose, s godinama su postale i ostale mrtva slova na papiru u koja malo ko želi i da pogleda.
Kao posljedicu toga imamo činjenicu da revizori, iz ciklusa u ciklus, nadležnima na svim revidiranim nivoima mahom ukazuju na jedne te iste stvari - na nepoštovanje zakona i podzakonskih akata te postupke javnih nabavki. I tako ukrug.
Pojedine zamjerke, kao što je, na primjer, pitanje smještaja vojnih lica na nivou BiH ili pitanja naknada, imaju nezavidan staž na listi grešaka iz poslovanja, a sve su prilike da će tako, nažalost, i ostati. S druge strane, poduža je lista i krivaca za takvo stanje, jer nije tu samo kriv onaj ko je na čelu prozvane institucije ili ustanove.
U tom moru, nedostatak odgovornosti i nemar su u samom vrhu i to se mora što prije promijeniti.
U jednom od izvještaja koje je prije nekoliko godina objavila Kancelarija za reviziju institucija BiH je naznačeno da je “domino efekat” zastupljen na tom nivou vlasti u ovoj zemlji i da jednostavno, upravo zbog izostanka odgovornosti, svako radi šta hoće. Odnosno, gura preporuke pod tepih i ne mari jer vidi da nije niko kažnjen do sada, a i prilike pokazuju da će tako i ostati.
Taj lanac mora biti prekinut, a da bi do toga došlo, mnogi moraju da se trgnu i da rade. I revizori, koji prečesto daju preblaga mišljenja kada se pogleda spisak zamjerki i grešaka koje su pronašli češljajući poslovne knjige. I parlamentarci koji imaju u svojim rukama i revizorske nalaze i zaključke koje usvajaju nakon što ih analiziraju. I tužioci na čije adrese idu automatski negativni nalazi i svakako, i kao prvi i kao posljednji, oni koji se nalaze na rukovodećim pozicijama u javnom sektoru čiji rad i dolazi pod lupu revizora.
Bez uspostavljanja takvog lanca odgovornosti teško da će revizija ostvariti svoju punu svrhu. Ni u njihovim redovima ne smije biti gledanja kroz prste, kao ni u drugim. “Normalne” greške i propusti ne smiju da to ostanu jer taj put ne vodi u dobrom pravcu za sve, već samo one koji rade suprotno onome što piše u aktima koja su na snazi.
Greške se mogu potkrasti, to nije sporno, ali se moraju već iduće godine eliminisati ako se želi postupati kako treba, čuvati javni novac i biti uzor ostalima, a ne stalno biti na crnoj listi “kako ne treba”, a bez kazne. To nema smisla ni opravdanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
