“Preobraženje” u Sarajevu

Nekada se Sarajevom koje pamte predratni Srbi ovog grada slobodno šetalo i kolo igralo u hramu Preobraženja Gospodnjeg na Pofalićima, sve to na ovaj veliki praznik i krsnu slavu hrama. Tramvaji i automobili su se zaustavljali od Marin dvora do Dolac Malte, litija sa vjernicima nesmetano prolazila. Danas se tu okupe vjernici iz svih krajeva, raseljeni Srbi koji su u Sarajevu znali svaku stopu, poneki preostali starac koji u ovom gradu odbrojava posljednje dane.

Rijetki od njih govore i kada danas, dvije i više decenije nakon rata, uspiju doći do crkve sa štapom i vide litiju koja se svela na obilazak tri puta oko crkve. Uglavnom plaču. Kažu, čine to od radosti kada vide toliki pravoslavni svijet na jednom mjestu u njihovom gradu.

Ima i onih koji još sa strahom govore. Vele da se za riječ odlazi u zatvor i najradije ćute. Dođu da se prebroje koliko ih još ima živih od prošle slave hrama i uđu da zapale svijeće za žive i mrtve članove svojih porodica. Svakome ko dođe za Preobraženje Gospodnje na Pofaliće zapinju za oko policajci koji čuvaju vjernike da im se ne bi desilo neko zlo. Ako zaista čuvaju slobodu sarajevskih Srba, možda bi bilo lijepo da se i oni uhvate u kolo i zaigraju. No, toga danas nema, a nekada je bilo.

Preobraženjska crkva na Pofalićima pamti i dane kada je u ovom gradu okupljala na slavi i 20.000 Srba, a danas, ako je lijep dan, okupi samo par stotina. Pamti ovaj Božji hram i sve nedaće koje su ga tokom rata i u poslijeratnim godinama zadesile. Video-kamere postavljene, a skrnavljenja i napadi na ovu pravoslavnu crkvu ili zastare ili se ne otkriju. Valjda mu takva sudbina. Ili je posrijedi ipak nešto drugo?

Nije strano ovom gradu, koji je nekada važio za najslobodniji u bivšoj Jugoslaviji, da se umjesto pravoslavne crkve čuje i izraz “pravoslavna džamija”. Da čovjek naprosto zanijemi i ako je ovako nešto rečeno i u šali. Zanijemi i da zaplače! Možda upravo zbog toga i rijetki sarajevski Srbi koji još žive u ovom gradu plaču dok gledaju u hram.

Svi oni koji od Sarajeva žele napraviti grad po mjeri svih  naroda i građana morali bi povesti računa o tome. Sveštenstvo Mitropolije dabrobosanske takođe, a i svi oni koji odlučuju o životu naroda na ovim prostorima moraju imati u vidu da istorija i kultura ne počinju od njih. Ako se to ne desi, i ono malo preostalih sarajevskih Srba će pomrijeti i litija oko hrama biće sve kraća. Vrijeme da se svi preobraze polako ali sigurno ističe.+++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.