Praznik rada
Ispratismo još jedan Prvi maj, Međunarodni praznik rada. Prođe, za razliku od prethodnih godina jedino uz nešto više slobodnih dana radničkoj klasi. Tako da je ove godine, ako ništa, praznik rada većini zaposlenih donio koji dan odmora više i to zbog najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa.
Poslodavci su spojili neradne dane pa, eto, kao time obradovali zaposlene. I to je to. Popilo se i pojelo, a radničke muke su bez sumnje i bile i ostale. Rijetko se tu šta promijenilo.
Koliko god nadležni u Republici Srpskoj, ali i u drugom dijelu BiH, govorili da su radnička prava u ovoj zemlji uznapredovala te prilagođena okruženju i mnogim zemljama Evropske unije, da ono što piše u zakonu poslodavci poštuju i da inspektori kažnjavaju one koji krše te propise, nema sumnje da je realnost sasvim drugačija.
Daleko smo mi od poštovanja radničkih prava koliko god nas iz nadležnih institucija uvjeravali u suprotno. Naravno, svjesni su i nadležni svoga zavaravanja radnika i iznošenja dezinformacija u javnosti.
Poslodavci, nažalost, njih većina i dalje se ponaša kao da su iznad svakog zakona. Čast rijetkima. Kada bi inspektori samo ušli u većinu firmi jasno je da bi našli na tone nepravilnosti samo na radničkim platnim listama, da u ostale segmente poslovanja i ne ulaze.
Kada bi kojim slučajem sve do detalja prekontrolisali jasno je da bi otkrili i razne metode za kojima poslodavci posežu o pitanju zakidanja države, koja je sama kriva za mnogo toga jer je počesto zažmirila na nepravilnosti, a i odnos prema svima nije uvijek bio isti.
Jedni su im bili i ostali podanici, a drugi otpadnici... Jer da nije tako ne bi pojedini nakalemili na desetine miliona maraka duga, dok bi drugi i za zarez stavljen na pogrešno mjesto bili sankcionisani...
Tome svjedoče na stotine miliona maraka koje svake godine otpisuju nadležne institucije, jer jednostavno te obaveze ne mogu naplatiti niti će moći u budućnosti.
Nema sumnje da zbog takvog odnosa i kompletne situacije sve veći broj radnika u Srpskoj praznik rada iz godine u godinu dočekuje sa nezadovoljstvom i sve manjom željom za bilo kakvim slavljem.
Jedino čemu se raduju jeste slobodan dan koji će dobiti. Naravno, ima i onih koji će i taj dan raditi.
Takva slavljenička atmosfera biće, bez imalo sumnje, i idućih godina. Kako je i krenulo uskoro nećemo ni imati ljudi na izletištima za praznik rada, jer je najveći broj naših radnika odavno spakovao kofere i otišao u zemlje Evropske unije, gdje i slave Prvi maj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
