Praznik rada
Međunarodni praznik rada u Republici Srpskoj većina radnika dočekuje u strahu za radno mjesto i egzistenciju.
Virus je ugasio mnoge pogone u Srpskoj, pa fabrike danima zjape prazne, ne rade tržni centri, a zatvoreni su i ugostiteljski objekti.
Miris roštilja i slavlje na izletištima uz iće i piće nikome ne padaju na pamet, ne samo zato što je odlazak na izletišta zabranjen i što će u vrijeme praznika na snazi vjerovatno biti policijski čas kako bi se zaustavilo širenje virusa korona, već i zbog toga što većina nema nijedan razlog za slavlje.
I ono malo privrednih subjekata koji rade u vrijeme pandemije, rade smanjenim kapacitetom. Zbog svega toga stotinama radnika poslodavci su već uručili otkaze, a neki su privremeno poslati kući.
Da li će se i kada vratiti na posao, pitanje je na koje niko ne daje odgovor.
Ni oni koji svako jutro dolaze na posao nisu u mnogo boljoj situaciji jer ne znaju da li će na kraju mjeseca dobiti pošteno zarađenu platu ili će im na račune leći samo minimalac, iako svakodnevno rizikuju zdravlje dolazeći na posao.
Pandemija zbog koje su u problemu svi segmenti društva pokazala je da radnika ipak niko i ništa ne može da zamijeni i da je u ovom teškom vremenu najvažnije sačuvati svako radno mjesto jer bez radnika biće nemoguće podići ekonomiju i privredu kada sve ovo prođe.
Virus će kad-tad morati da popusti, a život da se vrati u normalu. Trebalo bi da toga budu svjesni svi oni koji su, čim je “zaškripalo”, podijelili otkaze. I prije ove situacije Srpskoj je nedostajalo stručne radne snage, jer su mnogi otišli u inostranstvo. Smiješno je ako bahati poslodavci misle da će im se ti isti radnici kojima su uručili radne knjižice vratiti jednog dana kada posao krene. Neće nikada.
Kriza izazvana pojavom i širenjem virusa korona pokazala je pravo lice svakog poslodavca u Srpskoj. Ne treba zaboraviti one koji uprkos minusima na računima i otežanom poslovanju svim silama nastoje da spase radna mjesta i sačuvaju radnike. I ne samo to, ima i onih poslodavaca koji u vrijeme krize ipak otvaraju radna mjesta i pružaju šansu onima kojima je posao potreban. Malobrojni su, ali ih ima. Svjesni su da nema te mašine koja može da zamijeni vrijednog i poštenog radnika.
Sada više nego ikada Republika treba da stane u zaštitu svih radnika i da ne dozvoli da ionako narušena radnička prava postanu mrtvo slovo na papiru jer radnici ovaj 1. maj dočekuju u nikad gorem položaju, sa samo jednom željom, da se vrate na posao.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
