Prazni računi
Politički problemi i interesi koji godinama čvrsto drže prvo mjesto na sveukupnoj pozornici, koja se jednim imenom zove BiH, ostavili su brojne posljedice na sve ostale sektore. I to one životne, o kojima oni koji drže u svojim rukama sve konce ove zemlje prečesto pričaju, a brzo zaborave.
Pandemija virusa korona, koja je obilježila prošlu godinu, zadala je samo novi i jak udarac prvenstveno onima koji hljeb zarađuju u realnom sektoru i koji najbolje znaju kako je od prvog u mjesecu davati sve od sebe, a na njegovom kraju doživjeti pomračenje kada vide koliko se sav taj trud i isplatio.
I ti i takvi porazi se upisuju iznova i iznova, dok ne “izleti” plaćeniji i bolji posao, što je za neke pusti san na ovom području, ili dok ne spakuju kofere i odu u druge zemlje, gdje će za isti posao dobiti mnogo više novca od ovdašnjeg minimalca ili istog uvećanog za dio koji stiže u kovertama.
Minimalac u Srpskoj je zaista minimalan i ne treba niko da govori da je stanje manje ili više isto i u regionu, te da se bližimo iznosu od 1.000 maraka prosječne plate jer su u toj cifri sabrani i oni koji na državnim i drugim jaslama, a ima ih poprilično, odavno imaju preko tog iznosa. Čak i po nekoliko puta. Moramo pričati o onima koji zaista žive od 520 maraka, koliko iznosi minimalan. Moramo pričati o onima koji žive i od 600, 700, pa i 800 KM i koji nekom čudnom magijom uspijevaju da žive od toga, plaćaju režije, izmiruju kredite, školuju djecu i jednostavno nekada priušte porodici i sebi neki zasluženi odmor. To je naša sumorna realnost, a ništa bolje nije ni onima koji dio dobijaju na ruke jer to opet vuče neke druge probleme, od onih kada uđu u banku da dignu kredit, do onih o kojima razmišljaju kako im se bliži kraj radnog vijeka. Određeni potezi su povučeni s namjerom da radničke plate budu povećane, ali to su tek mali koraci jer je situacija odavno alarmantna i ne treba da čudi što ih sve više postaje tuđa, a ne naša radna snaga. Svako ima pravo i treba da ide gdje su bolji uslovi, ali i poslodavci treba da shvate kakav je momenat došao.
Sve teže će dolaziti do radnika, a upravo od radnika zavisi njihov posao i prihodi. Dramatične promjene se moraju desiti jer kako onaj ko radi za 520 i nešto više maraka može razumjeti kako neko, ko može i ne mora da se pojavi na poslu, mjesečno dodaje na račun nekoliko hiljada maraka samo jer se nalazi na nekoj funkciji. I to ne bi bilo sporno da postoji neka granica i da obični radnik, koji je uložio trud, znanje i novac u svoj rad i usavršavanje do detalja, te koji zna da radi posao, zaradi onoliko da može pristojno da živi. Da pokriva troškove i osjeti i ono malo života mimo radnog mjesta. ++++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
