Prazne riječi
Pojedini stanovnici rubnih opština u Srpskoj, koje se nalaze u blizini granice sa Unsko-sanskim kantonom, prethodnih dana bili su u strahu i da izađu iz kuće, zbog talasa migranata koji izlaze kako iz kukuruza, tako i iz šuma.
Niko ne zna koliko ih je u tim opštinama i odakle u tolikom broju posljednjih dana, a sve je izvjesnije da su tu dovezeni sa strane Unsko-sanskog kantona, jer iz pravca Srpske nisu došli.
Zbog straha stanovnici pojedinih sela počeli su da hodaju u sve većim grupama jer ne znaju na šta su sve spremni migranti koji lutaju BiH u nadi da će što prije napustiti njene granice i dočepati se evropskog tla.
Kako vrijeme odmiče i dolazi zima i pad temperature, a vlasti na nivou BiH ništa ne rade na rješavanju migrantske krize, strah domaćeg stanovništva za život biće sve veći i veći, a migranata sve više i više.
Jasno je da će iznenadnih komšija, koji će biti gladni i premrzli, biti i za izvoz, ali tim problemom malo ko u ovoj zemlji apsurda nastoji da se pozabavi.
Ali ništa drugo ne možemo ni da očekujemo od zemlje kao što je BiH i u kojoj resorni ministar bezbjednosti BiH Selmo Cikotić, umjesto da se pozabavi rješavanjem problema ove krize, migrante poredi sa turistima i dodaje da je dobro što ih imamo. Šta građani nakon toga mogu očekivati? Ništa, ali baš ništa.
Ko zna kakve još prijedloge možemo da očekujemo na pitanju ovog problema. Šta god da čujemo, poslije izjava Cikotića ne možemo da se iznenadimo.
Političari će svakako nastaviti da prebacuju odgovornost sa jednih na druge i na taj način nastojati da uberu koji jeftini poen na pitanju migrantske krize jer se bliže i lokalni izbori. Mnogi će obećavati i predlagati sve i svašta samo da bi privukli na svoju stranu koji glas više, dok je realnost sasvim drugačija. Njihova obećanja neće umanjiti strah i zebnju građana od iznenadnih gostiju, koji su i do sada provaljivali u kuće i pomoćne objekte. Dosta im je praznih riječi i vlast jednom za svagda treba da konačno počne da svoja obećanja sprovodi u djelo.
Ne treba da zaboravimo ni da je u protekle dvije godine čak 120 miliona maraka spiskano na rješavanje migrantske krize, koja, kako nam se čini, nikada više nije došla do izražaja kao prethodnih dana. Možda je došlo i pet do 12 da se konačno nešto uradi na pitanju migranata, jer ako i dalje nadležni budu žmirili na migrantsku krizu, ko zna šta nas sve čeka i šta nam donosi hladna zima.
Sat otkucava, a problemi se samo akumuliraju. Ne samo kada je riječ o migrantima, već i drugim važnim pitanjima u BiH. A opravdan je strah da i ostali ministri počnu da pričaju i rade kao Cikotić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
