Pravo na referendum
Mogućnost da se stanovnici Republike Srpske izjasne o nekom (za njih veoma bitnom) pitanju izazvala je lavinu prijetnji koje su fabrikovane u sarajevskoj kuhinji, koja svakodnevno svjetskim političkim institucijama servira iskrivljenu sliku o navodnim lošim namjerama RS i njenom navodnom podrivanju funkcionisanja institucija BiH.
Nije, izgleda, bilo boljeg načina nego da na račun demokratskog prava stanovnika Srpske, oni koji cijelo vrijeme koče napredak BiH prema EU i ni u jednom trenutku ne pokazuju spremnost na dogovor sa liderima RS, svu krivicu za kašnjenja i zastoj BiH, pokušaju da prebace na RS i njene najviše institucije.
Tako su nadležne iz RS koji žele da "osvježe" Zakon o referendumu u RS, koji datira još iz ratne 1993. godine, predstavnici bošnjačkih stranaka već optužili da planiraju secesiju, da ruše cjelovitost BiH, ponašaju se antiustavno, antidejtonski i da ne poštuju volju OHR-a.
Referendum, kao oblik najvišeg demokratskog prava svake slobodne zemlje, Bošnjaci tumače kao valorizaciju etničkog čišćenja.
Na taj način ispada da sve države u Evropskoj uniji i van nje mogu slobodno da raspišu referendum za svako pitanje, a da RS nema pravo da pita svoje stanovništvo bilo šta.
A ako ga i pita, Bošnjaci će smatrati da je time njihov životni interes doveden u pitanje.
Jer, kako drugačije shvatiti dizanje prašine u trenutku dok referendumsko pitanje još niko nije ni spomenuo, već se radi na izmjenama Zakona o referendumu?
Sami Bošnjaci svojim podmetanjima dali su definiciju referendumskom pitanju – secesija (koju niko u RS nije ni spomenuo) i alarmirali OHR da bonskim ovlašćenjima pokažnjava najviše zakonodavne ustanove u Srpskoj i njene zvaničnike.
Referendum je pravo koje narod koristi svugdje u svijetu, a da se oko toga ne diže galama. Tako bi valjda trebalo da bude i ovdje, ali ipak nije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
