Pravi vjernici
Ne idem redovno u crkvu, znam Očenaš koji očitam za Božić i Vaskrs, al' ne znam napamet ni Simvol vjere, ni Bogorodice Djevo. Čitanje slave se ne računa, jer mi je pokojni đed Milanko obećao dati oroza i litru rakije ako naučim napamet čitati slavu i zato sam i naučio. (Prevario me za oroza, al' od Boga mu prosto, nisam mu to nikad ni zamjerio.)
K’o svaki “pravi Srbin”, Boga spomenem kad je penal za Srbiju (nekad davno i uoči ispita), a krstim se uglavnom kad čujem kakvu glupost, što je doduše skoro svakodnevno, al' to nema pretjerane veze sa vjerom. Ukratko, nisam neki naročiti vjernik.
Ali zato iskreno poštujem prave i istinske vjernike, pri čemu ne mislim na pomodare koji idu u crkvu “da budu viđeni” i kojima je smjernost posljednja vrlina. Poštujem do Boga vjernike koji žive po Božijim zapovijestima i kojima odlazak na liturgiju i primanje Svete tajne pričešća predstavljaju duhovnu hranu bez koje se ne osjećaju čisto i ispunjeno. Nažalost, njih je jako malo i dolaze iz kruga onih koji su bili u prvim redovima pred oltarom onda kada su današnji pomodari hodali u kožnim mantilima ili napuštali krsnu sofru kad se lomi krsni hljeb i uzima koljivo. Takvima odlazak u crkvu ne znači mnogo, da ne kažem ništa, i policijski čas za Vaskrs neće ni umanjiti, ni ojačati njihovu vjeru, dok onemogućavanje pravim vjernicima da prisustvuju liturgiji jeste grijeh. Ali oni će naći utjehu u onome što je najbolje sročio vladika zahumsko-hercegovački Dimitrije u pismu vjernicima u kojem kaže: “Ne smijemo dozvoliti da ugrožavamo živote svojih bližnjih, jer su oni za svakog pravog hrišćanina najveća svetinja. Ta dva sata našeg zajedničkog nedjeljnog i prazničnog sabranja i djelanja, što i znači riječ liturgija, sada možemo, osim ličnom molitvom, oplemeniti i na drugačiji način. Možemo se uz sve propisane mjere predostrožnosti potruditi oko nekog bolesnog, starog ili prosto nekome od njih kome je ograničeno kretanje obaviti neophodnu nabavku i opet se, poslije takve 'liturgije' pričestiti. Zar ne bi ovo bio divan način da živimo našu vjeru u ovom vremenu kad smo svi na ispitu, sebe duhovno obogaćujući, a bližnje i duhovno i materijalno?”
Dežurni “dušebrižnici” i lažni borci za ljudska prava koji danima osuđuju crkvu zato što ne zatvori svoja vrata i obustavi bogosluženja ove riječi nisu željeli da čuju, kao ni dva saopštenja Svetog sinoda SPC u kojima se “posebno napominje da nije dobro da se odlazak u crkvu koristi kao izgovor pred svojom savješću za nepoštovanje mjera samoizolacije” i “poziva sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod da se u svemu pridržavaju propisa koje je donijela država”.
Ti “dušebrižnici” su gori i od pomenutih pomodara i jedino što priželjkuju su scene u kojima policija za Vaskrs istjeruje vjernike iz crkve i sprečava bogosluženje. Pravi vjernici im to zadovoljstvo ne bi priuštili, pa im je ostalo samo da se u svojoj zluradosti raduju policijskom času. Hristos Vaskrse!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
