Pravda
Šta je pravda? Da li će je ikada biti u BiH za sve žrtve proteklog rata, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost? Da li će političari konačno shvatiti da ne treba da se igraju s njom, kako oni domaći, tako i oni bjelosvjetski, koji krijući se iza nje pokušavaju završiti svoje igre koje su započeli još tamo nekih devedesetih godina?
Ima li kraja tom ludilu i bezumlju? Kako stvari stoje svih ovih 25 godina, odgovor je “Ne”! Ratni zločini koji su počinjeni na svim stranama nemaju opravdanja. I treba li da budu kažnjeni, ma ko ih počinio. I tražiti pravdu je legitimno. Ljudski i moralno. Ali, kada neki negiraju zločine koji su počinjeni na “drugoj strani” nije ništa drugo do.... Teško je naći odgovarajuće riječi, a ne preći granicu ljudske i profesionalne pristojnosti. Na taj način se vrši ponovni zločin nad tim nesretnim žrtvama. A upravo to već godinama rade pojedini bošnjački političari. Isti oni koji se zalažu za nekakvu građansku državu, za mir i suživot.
Radi se o “moralnim gromadama” kojima danas smeta i to što se u “multietničkom” Sarajevu nalazi jedna ulica nazvana po Srđanu Aleksiću. Gradu u kojem danas, inače gotovo i da nema Srba, osim u sjećanju izbjeglih i preživjelih. Smeta im i svako pominjanje 3.000 ubijenih Srba na području Bratunca, ali mnogobrojnih sarajevskih kazamata. Da stvar bude još gora, i kada kojim slučajem neko od Bošnjaka bude osuđen, poput Sakiba Mahmuljina, koji je na prostorima Vozuće rukovodio i jedinicom mudžahedina, te “moralne i ljudske gromade” staju u njihovu odbranu.
Za njih, razne Bisere, Komšiće, Izet-begove, pravda može biti samo selektivna, ali i da krajnji cilj opravdava sredstva. Zbog toga, vjerovatno, porodice ubijenih iz sela Ledići na Treskavici kod Sarajeva nikada neće dočekati da na optuženičkoj klupi vide one koji su na zvjerski način početkom jula 1992. ubili 24 mještana ovog sela.
Najmlađa žrtva je imala samo 18 mjeseci. Samo 18 mjeseci, gospođo Turković! Najstarija žrtva je imala 92 godine, gospodine Izetbegoviću! Svjedok tih dešavanja je bio tada dvanaestogodišnji Dragan Vasić, gospodo tužioci. U oči je gledao svom dželatu i nekom pukom srećom preživio strijeljanje.
On je, kako kaže, oprostio onima koji su na zvjerski način poubijali gotovo čitave porodice. Oprostio je, ali nije zaboravio. A upravo to pojedini bošnjački političari žele. Preko sudova i tužilaštava napisati knjigu istorije u kojoj bi srpski narod u BiH bio prokazan kao genocidaški.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
