Pravda za vatrogasce
Slučaj trojice vatrogasaca iz Kotor Varoša, koji su nakon dvogodišnje borbe dobili pravnu bitku pred Osnovnim sudom u toj opštini protiv starješine tamošnjeg Vatrogasnog društva Nedeljka Sakana, potvrdio je da je pravda veoma spora, ali dostižna.
Radojko Keverović, Petko Božičković i Ljubo Popović dobili su otkaze u avgustu 2017. godine jer nisu pristali da na silu budu prebačeni u dimnjačare, a svemu je prethodilo to što su starješinu Vatrogasnog društva tužili za nesavjesno poslovanje. Njihova borba je od prvog dana bila borba sa vjetrenjačama. Nisu željeli da ukaljaju obraz ni vatrogasnu uniformu koju su s ponosom nosili godinama, pa su podigli glas i suprotstavili se nadležnima. Nisu mogli iz dana u dan da gledaju kako neko ko je “došao juče” krčmi i rasipa sve što iole vrijedi u Vatrogasnom društvu. Nisu i ne mogu ni danas da zatvaraju oči pred lopovlukom i nepravdom, pa su se zato i uhvatili u koštac sa problemima.
U borbi za pravdu koja je godinama izgleda bila u ćorsokaku, trojica vatrogasaca su izgubili ne samo posao, nego i zdravlje, a to im, nažalost ni sud ni sudija ne mogu nadoknaditi. Iako su zakoračili ka pobjedničkom tronu, od konačne pobjede dijeli ih samo odluka Okružnog suda u Banjaluci kome se žalila druga strana.
Ukoliko ta pravosudna institucija potvrdi prvostepenu odluku, a nema razloga da ne bude tako, oni će se vratiti na posao. Osim toga, poslodavac je dužan da im na ime zaostalih plata, toplog obroka, prekovremenog i noćnog rada, te zateznih kamata i sudskih troškova isplati oko 100.000 maraka. Ni sve to sigurno neće uspjeti da spere gorčinu koju osjećaju zbog svega što su proživjeli u borbi za svoja prava.
Priča trojice vatrogasaca tipičan je primjer kršenja radničkih prava. I nisu oni jedini. Nažalost, u mnogim javnim i privatnim preduzećima kolo vodi politika a prava imaju samo oni koji se povinuju političkim odlukama moćnika koji diktiraju pravila igre, bez obzira o kojoj partiji je riječ. Krajnje je vrijeme da se ovakvim i sličnim primjerima pozabave nadležne institucije i već jednom stanu u kraj javašluku u preduzećima. Kako očekivati da se Srpska razvija i korača uzlaznom putanjom, kad širom njene teritorije ima mešetara koji koriste svaku priliku da namaknu sebi i svojima, nauštrb preduzeća koja vode i na štetu cijele Republike. Takvima se mora stati u kraj, kojim god imenom se zvali. Radnička prava ne smiju više biti samo mrtvo slovo na papiru, u suprotnom će i ovo malo poštenih radnika što je ostalo u RS, spakovati kofere i otići preko granice, bez namjere da se ikada više vrate.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
