Pravda nedostižna decenijama

Milijana Latinović

Srbi iz okoline Bratunca i Srebrenice 28 godina oplakuju sinove, očeve, stričeve, braću i brojne prijatelje koji su mučki ubijeni na Petrovdan 1992. godine, a od bolnog vriska zbog gubitka najmilijih jači je samo muk nepravde i tišine u sudovima koji pravdu dijele selektivno.

 

Sjećanje na krvave devedesete godine ne blijedi, a uspomene na najmilije čija su tijela obezglavljena sahranjivali ne dozvoljava im da odustanu od borbe za istinu.

Nepune tri decenije pravda je gluva i nijema pred srpskim žrtvama.

I dok srpske majke oplakuju sinove mučki ubijene u Zalazju, Dobrovoljačkoj ulici, na petrovačkoj cesti i drugim stratištima, skoro cijeli svijet ubijeđen je da su jedino Bošnjaci stradali u proteklom ratu, a da su Srbi krvnici koji moraju biti doživotno osuđeni.

Koliko je jako to njihovo ubjeđenje potvrđuje i to što su iz cijelog svijeta 11. jula stizale poruke podrške za Bošnjake čiji članovi porodica počivaju u Potočarima, a dan kasnije, srpskim majkama, osim nekolicine zvaničnika iz Republike Srpske, nije se obratio niko.

I za Srbe i za Bošnjake u BiH jul je mjesec tuge i bola.

Svakome je njegova muka najveća i najteža i to je razumljivo. Ali nije i ne može biti razumljivo da su krivci samo na jednoj strani i da sud presuđuje samo jednima, dok za one druge nema ni suda ni pravde.

Nijedan rat nikada nije završen bez stradanja na svim zaraćenim stranama i to je istina koliko god pojedini bježali od nje i pokušavali za sva zla i nevolje okriviti samo jednu stranu, u ovom slučaju srpsku.

Mali, obični ljudi, mali jer ne sjede u foteljama i ne primaju plate u iznosu od nekoliko hiljada, rat nikada nisu željeli, njima je rat serviran od strane moćnika. Nisu željeli da gube glave u rovovima, ali su na to natjerani. Niko od onih koji su te strahote preživjeli ni ne pomišlja da jednog dana ponovo ide u rat, to poželjeli ne bi ni najgorim neprijateljima. Ne žele nemire, ratne zastave i povike koji veličaju zlo i mržnju. Žele samo mir i neku bolju i svjetliju budućnost za svoju djecu, kćeri i sinove sa kojima su ponovo podigli ognjišta iz pepela i žive jedni pored drugih i jedni sa drugima.

Želja za životom mora nadjačati sve nemire i nerazumijevanja, ali ne tako što će se srpske žrtve negirati, a predmeti o tim strahotama gurati po sudskim ladicama, već tako što će svi koji su krivi biti izvedeni pred lice pravde.

Priča o ratnim zločinima u BiH predugo traje, a rane ne prestaju da krvare. Krajnje je vrijeme da se stane u kraj zločincima koji slobodno šetaju ovom zemljom, jer će samo tako žrtve pronaći mir, a njihove porodice krenuti naprijed, ka nekom ljepšem i srećnijem julu. +++

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Inflatorni udar
Inflatorni udar
Diskriminacija mrtvih
Diskriminacija mrtvih
Petrodolar
Petrodolar
Svi žele brze pare
Svi žele brze pare
Avioni i tabloidi
Avioni i tabloidi
Pucanje po šavovima
Pucanje po šavovima
Čuvari naše sudbine
Čuvari naše sudbine
Misterija svih misterija
Misterija svih misterija
Građani taoci političara
Građani taoci političara
Lekcija institucijama BiH
Lekcija institucijama BiH
Čuvari fotelja
Čuvari fotelja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana