„Pravda“ Haškog tribunala
Radom Haškog tribunala, koji nakon 24 godine rada zatvara svoja vrata, najzadovoljniji bi mogli biti predstavnici bošnjačkog naroda u BiH, ali, generalno, može se reći da radom te međunarodne pravosudne institucije nisu potpuno zadovoljni predstavnici nijednog naroda u bivšoj Jugoslaviji. Prije svega zbog toga što, prema ocjenama sa svih strana, nije doprinio pomirenju. Naprotiv.
Pogotovo razloga za nezadovoljstvo ima srpski narod čiji su osuđenici u tom sudu dobili najdrastičnije i najdugoročnije zatvorske kazne.
Da se tu radi o političkim odlukama jasno se vidi i iz glavne poruke predsjednika Haškog tribunala Karmela Agijusa, koju je iznio na zasjedanju Savjeta bezbjednosti UN na kome je posljednji put raspravljano o radu ovog suda, a koja glasi „Posao je obavljen“, u skladu sa čvrstim obećanjima datim Savjetu bezbjednosti.
To što se Agijus ovom priliku osvrnuo jedino na važnost presuda u predmetima „ Mladić“ i „Prlić i drugi“, ne imajući nijedan predmet bošnjačkih funkcionera koji su činili ili naređivali zločine, a koji su danas na slobodi umjesto u zatvoru, najbolje oslikava nepravdu i nepravičnost tog suda, ali i neprijateljstvo koje je, umjesto pomirenja, Hag ostavio na rovitom Balkanu.
I sa aspekta predstavnika Rusije u UN Petra Iličeva, ovaj je tribunal primjer postojanja duplih standarda, jednostran i antisrpski, interpretirao je tragične događaje devedesetih godina prošlog vijeka.
Posebna su priča postupci prema Slobodanu Miloševiću, Ratku Mladiću, Vojislavu Šešelju, nametanje genocidnosti Srbima pa sve do propusta koji su doveli do samoubistva Slobodana Praljka.
Zato je važno da je ruski predstavnik najavio da Rusija neće na to ostati nijema i da će pomno pratiti sve procese u Mehanizmu za međunarodne krivične sudove koji je nasljednik Haškog tribunala. Nažalost, iako iste greške ne bi smjele da se ponove, pravde teško da će biti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
