Pozivi na rat

On je do sada u tom periodu po BiH držao govore kao oslobodilac prilikom obilježavanja raznoraznih ratnih jubileja Armije RBiH i federalnih opština, ali poziv na rat i na naoružavanje mladih Bošnjaka ravan je onom njegovom ratnom pokliču kojim naređuje paljenje i uništavanje svega što je srpsko, kao i likvidaciju zarobljenih vojnika.

O čemu je riječ najbolje ilustruje njegov poziv sa tog skupa u kome kaže da neprijateljima ne treba opraštati, što znači ne daj bože da ni oni koji su oprostili, što je u korijenu hrišćanske vjere, dospiju u ruke Dudakovića i njegovih saboraca u tom njihovom novonajavljenom ratu.

Naravno da posrnulo pravosuđe BiH treba da odgovori kako i zašto je moguće da je Dudaković na slobodi i pored ogromne količine neoborivih dokaza o počinjenim ratnim zločinima, i kako to da neće biti procesuiran, a neće, ni poslije ove ratnohuškačke izjave i širenja nacionalne i vjerske mržnje.

Jer do toga sigurno ne bi ni došlo da je Dudaković, kao i svi oni ratni zločinci pripadnici bošnjačkog naroda koji su na slobodi, na vrijeme sankcionisan za počinjene ratne zločine. 

A protiv Dudakovića za te zločine postoji najviše direktnog dokaznog materijala svih vrsta, uzimajući u obzir i sve one kojima je već presuđeno ili im se sudi za ratne zločine u Haškom tribunalu ili u sudovima u BiH.

Zato je nepodizanje optužnice protiv Dudakovića dokaz pristrasnosti, jednostranosti i političke motivisanosti Tužilaštva BiH. Nije velika tajna ko stoji iza Dudakovića i ko je do danas, i 22 godine nakon ratnih zločina koje je počinio njegov Peti korpus Armije RBiH, sprečavao njegovo procesuiranje.

U slučaju da Dudaković nikada ne bude procesuiran, u takvoj BiH onda zaista nikada ne može da bude ni pomirenja ni suživota.

Takvoj zaštiti Dudakovića, kao i onoj kakvu ima njegov mentor Bakir Izetbegović, u ovoj godini trebalo bi da dođe kraj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.