Povratničke muke
Nije teško prepoznati gdje žive srpski povratnici u FBiH, jer to su u najvećoj mjeri mjesta do kojih koračate makadamskim putevima. Osim onih zabačenih dijelova, gdje je sve manje stanovništva, postoje i primjeri kao što je put između Drvara i Glamoča koji koriste samo oni koji moraju.
Za pomenuti put preporučljivo je da imate terensko vozilo, u suprotnom pripremite se na česte popravke kod majstora. Međutim, dobro bi bilo da su te rupe jedine muke ljudi koji su se vratili na svoja vjekovna ognjišta. Neki od njih, iako žive u Drvaru, slamku spasa pronašli su u Istočnom Drvaru opštini koja teritorijalno pripada Republici Srpskoj, lakše ostvaruju boračka i socijalna prava, ali svakodnevno putuju.
Ipak, ono što je zajedničko povratnicima i u Tuzli, Bihaću, Mostaru i u Čapljini jeste to da se mahom vratila starija populacija te da oni mlađi teško mogu do posla u javnim ustanovama i preduzećima, a takvi primjeri izraženi su u promilima. Međutim, u najvećoj mjeri Srbi ne traže ni to, bave se zemljoradnjom i stočarstvom, žive od svoga rada, ali traže samo jedno, da ih niko ne dira i da imaju slobodu.
Ipak, sloboda je bila narušena samo u posljednjoj godini na stotine primjera, a teško se i prisjetiti svih ispada. Povratničke muke najizraženije su na Ozrenu, gdje nevoljama nema kraja, a još je svjež događaj iz sela Tumare, koje pripada opštini Lukavac kada je nestala starica Jovanka Đurić. U medijima se o ovome pričalo dan-dva, resorni ministar Hurtić posjetio je ovaj kraj, ali o starici do sada ni traga ni glasa.
Zato glasa o vandalizmu i ispadima ne nedostaje u Sarajevu, a sve se intenzivira oko velikih praznika. Skrnavljenje grobalja, uvrede i natpisi pa je iz ovih ili sličnih razloga glavni grad BiH izgubio i epitet “multietničkog” grada. Ni Mostar se ne može pretjerano pohvaliti, iako to deklarativno pokušava, a napad na staricu na pravoslavni Božić najbolji je primjer, da ne pričamo o šaranju ćiriličkih natpisa te devastiranju i pljačkanju simbola grada na Neretvi, Saborne crkve. Ni Bišćani nisu položili ispit dobrodošlice komšijama - Srbima, a mjesto strašnog zločina, stratište Garavice bezbroj puta bilo je na meti vandala, a danas je tamo tek pedesetak povratnika. Ipak, da ima i svijetlih primjera potvrda je stradalničkih, ali vaskrslih Prebilovaca gdje se vjerni narod sabira oko svetog hrama i gdje se život u pravom smislu te riječi vratio.
Napad na povratnike, bilo da su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci moraju se osuditi, uz to, urgentno je potrebno popraviti infrastrukturu, jer je sramota da dvije opštine u 21. vijeku povezuje makadamski put te da u mnogim selima i dalje nema vode ili rasvjete.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
