Povratak
Da li će se izbjegli i raseljeni vratiti na svoja ognjišta i riješiti svoje stambeno pitanje do 2014. godine kako predviđa strategija na nivou BiH, nikome nije poznato.
Pare koje se iz različitih fondova izdvajaju za povratak raseljenih idu ko zna gdje i za ko zna čiji odlazak i povratak. O silnim donacijama koje su na ime pomoći povratnicima, izbjeglim i raseljenim stigle u BiH ne treba ni govoriti, jer se vjerovatno nikada neće ni saznati u čijim su džepovima završile.
A u cijeloj su toj priči zaista najgore prošli srpski povratnici. Da je tako, potvrđuje i to da se Unija za održivi povratak žali da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH 13,5 miliona KM, predviđenih za održivi povratak, uložilo ko zna gdje.
Tvrdi predsjednik Unije Mirhunisa Zukić da Srbi povratnici u FBiH nisu vidjeli ništa od 5,4 miliona KM i da su ta sredstva usmjerena tamo gdje nema povratka.
Osim toga, Srbi povratnici u Federaciju BiH dobijaju mrvice od nadležnog federalnog ministarstva, čak duplo manje nego što dobijaju Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj. Za povratnike Hrvate i Bošnjake u RS izdvaja se 5,5 miliona, a za Srbe u FBiH 2,8 miliona maraka. Zašto je to tako niko ne zna. Ministar u federalnoj vladi kaže da je iznos od 2,8 miliona određen budžetom.
Zbog male pomoći Srbima u FBiH, ministarstvo Vlade RS izdvaja i za njih pomoć od 1.463.500 maraka godišnje, a kažu bili bi zadovoljni kada bi se i federalne vlasti isto tako ponašale. Jer, 'ajde što Federaciju nije briga za Srbe, ali što ih nije briga ni za Bošnjake povratnike u RS potpuno je nejasno, jer sredstava namijenjenih Bošnjacima koji su se vratili u RS u budžetu FBiH nema.
U Federaciji ističu da se 1,6 miliona maraka izdvaja kao podrška održivom povratku prognanih lica sa područja opštine Srebrenica, a za drugi održivi povratak ne pominju podatke.
Za Srbe povratnike, ali i za druge jer FBiH zbog svog uređenja nije u stanju ni da izda upotrebne dozvole za zgrade koje su završene i čekaju useljenje ne samo Srba već i Bošnjaka i Hrvata. I tako dalje, i tako dalje.
Para u svakom slučaju, vidi se iz priloženog, ima, ali agonija nesrećnika čije su kuće uništene još traje, pa je očigledno da je tu nešto potrebno mijenjati.
Izbjeglim i raseljenim na kraju nije bitno ko će im pomoći, već samo da se njihova agonija već jednom završi i da im se obnovi imovina koja nije uništena njihovom krivicom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
