Povratak

Već 17 godina je prošlo od kada je potpisan Dejtonski sporazum i od kada se završio rat, a još ima na hiljade i hiljade onih koji nisu uspjeli da se vrate u svoje prijeratne domove.

Da je u mnogim opštinama povratak veoma slab, najbolje pokazuje podatak da na obnovu čeka još 145.000 porušenih objekata.

Jeste da je do danas u BiH obnovljeno 327.000 stambenih objekata, ali gdje su ostali? Šta je sa ostalim porodicama koje bi sigurno željele da se vrate? Šta je to što koči njihov povratak? Ili bolje rečeno, ko?

Da li je u pitanju nedostatak novca, nedostatak volje ili nečeg trećeg? Šta radi vlast u BiH? Kuda idu sva ta milionska sredstva, koja su isključivo namijenjena za zbrinjavanje povratnika?

Da li je uopšte pod kontrolom trošenje novca za povratak i ko to kontroliše? Gdje su odgovori na sva ova pitanja?

A o uslovima u kojima žive povratnici bolje je i ne govoriti...

Uzeću samo za primjer srpske povratnike u FBiH. Mnogi od njih nemaju ni struje, ni vode, ni puteva, a koliko su u FBiH u teškom položaju pokazuju i podaci da ih je svega oko četiri odsto zaposleno u institucijama FBiH.

Najkritičnije je ipak Sarajevo, gdje je prema popisu iz 1991. godine živjelo oko 160.000 Srba, a danas ih, prema dostupnim podacima, u tom gradu živi tek 10.000.

Ne može čovjek a da se ne zapita da nije možda gruba statistička greška! Da ne pomisli da je neko u računici pogriješio... Ali nije. Ne, nije... To je BiH.

To je zemlja u kojoj je, nažalost, povratak stao na pola puta. A odgovorni za to? Šta je sa njima? Gdje su oni?

Da li znaju kako žive povratnici, da li imaju posla, da li imaju struje i vode?

Vjerovaću da znaju. Ipak, je riječ o narodu, njihovom narodu. I daćemo im rok, daćemo im vrijeme da riješe ovaj problem povratnika. Ali nadaćemo se da im neće za to trebati još 17 godina... Jer što je mnogo, mnogo je!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.