Povratak organskom
Ako za jednu privrednu djelatnost možemo reći da je nezaobilazna i ultravažna za Srpsku, onda je to poljoprivreda. Često se postavlja pitanje da li je važnije stočarstvo ili zemljoradnja. Zavisno od regije, nadmorske visine, ali i tradicije kraja, o tome bi se dalo raspravljati.
I dok je korona odnijela puno života i naučila nas da vrijeme računamo prije i poslije pandemije, donijela je i jednu novu naviku. Distanca od ljudi značila je jedno, da je konačno došlo vrijeme da se vratimo zapuštenim imanjima i posadimo, ako ništa, onoliko koliko je dovoljno za porodicu.
Uz to, posljednjih godina sve popularniji je organski način proizvodnje. Poljoprivrednici forsiraju autohtone sorte koje su bile nepravedno zaboravljene. Kucnuo je čas, formiraju se i udruženja kako bi se otrgli od zaborava proizvodi koje su sadili i naši preci.
Imati svoju baštu i uzgajati voće, povrće ili ljekovito bilje bez bilo kakvih pesticida, pravo je bogatstvo. Mali vrt, veličine prosječnog stana, vjerovatno neće spektakularno popraviti naš kućni budžet te uštedjeti novac, ali ješćemo kvalitetne proizvode. Posebno je to izraženo kod onih koji imaju malu djecu i gdje žive osjetljive kategorije društva, pa se vodi računa o svakom obroku. Ljudi su spremni kupovati domaću hranu kao što su povrće, jaja i mlijeko pri tome ne žaleći da plate duplo skuplje od onih iz trgovine.
Zdravlje je u zdravoj hrani. I zaista, to nije floskula ili kliše. Za gojaznost, ali i razne bolesti kriva je, između ostalog, i loša, nezdrava i hemijski tretirana hrana.
Prava je pomama za domaćim sortama, koje su neke popularnije, nametnute, evropske, odavno potisnule iz bašta. Najveća je potražnja za organskim sortama paradajza, paprike, ali i jabuke, šljive, kruške, pa čak i kikirikija. Stare sorte su zdravije iako naoko izgledaju mnogo ružnije od onih koje nam se serviraju i koje kupujemo svakodnevno. U vinogradima već se uveliko radi na orezivanju loze, a dnevnica od 100 do 120 maraka za rezače je potpuno realna, jer je to težak posao, a i sve je manje onih koji znaju kvalitetno da ga rade. I zato, izbor je na svima nama, a ako već nismo u prilici da uzgajamo i imamo svoju baštu, onda ne smijemo novac štedjeti na ovakvim kupovinama.
Stare sadnice i nove navike mogle bi biti samo jedan korak u ozdravljenju društva, barem djelimično, a ispravan korak je zasukati rukave i posaditi baštu, za potrebe svoje porodice, za početak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
