Potopljena poljoprivreda

I dok se oni bore, nadležne institucije ne čine ništa. Ama baš ništa. Njihove apele godinama čuju, dolaze do njih, ali se tu i zaustavljaju. Ignorišu poljoprivrednike, ali i sve one koji traže pomoć i bolje sutra.

Zbog takve njihove politike građani kupuju proizvode sumnjivog porijekla koji stižu iz ko zna kojih zemalja i preko kojih sve kanala.

Da je tako, pokazuje i analiza o spoljnotrgovinskoj razmjeni BiH sa inostranstvom za proteklih pet godina, u kojoj je navedeno da deficit nikako ne pada ispod dvije milijarde maraka.

Sama ta brojka govori koliko u ishrani koristimo uvozne proizvode, dok domaći nestaju sa rafova.

Takvu sliku možemo pronaći u svakoj prodavnici, tržnom centru, pa i kiosku. Rijetko da možemo pronaći ono što potiče sa domaćeg tržišta, a još rjeđe ćemo moći pronaći, izgleda, u skorijoj budućnosti.

To samo po sebi govori koliko institucije brinu o domaćoj proizvodnji. Oni, izgleda, samo vode politiku o svojim dubokim džepovima koje pune ti isti stanovnici i proizvođači. To decenijama ovjeravaju i pokazuju.

Ako već ne znaju šta i kako da urade da zaštite domaće stanovništvo i proizvodnju, neka rješenja prepišu iz drugih zemalja, kao i za sve ostale probleme. Tim prepisivanjem treba da pokušaju domaću proizvodnju dići iz pepela i da ona krene na put oporavka.

Ali, čisto sumnjamo da će dobra rješenja prepisati. Tome poljoprivrednici i stanovnici mogu samo da se nadaju, bar su tako pokazali svojom dosadašnjom politikom.

Prije će donijeti neke druge sporazume, koji će potopiti i ono malo poljoprivrede što je ostalo i poslati je u istoriju.

Upravo te institucije najbolje znaju zašto su sela u BiH pusta i izumiru, zašto na rafama nemamo domaće, zašto je stanovništvo sve bolesnije…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.