Potop sistema
“Bilo, ne ponovilo se”, odgovoriće vam svi koji su prije devet godina u manjoj ili većoj mjeri bili pogođeni katastrofalnim poplavama koje su zadesile Republiku Srpsku.
Zapravo, isti odgovor ćete čuti i od onih čiji su domovi tada bili na sigurnoj udaljenosti od nabujalih korita, ali su saosjećali sa napaćenim stanovništvom.
Kompletna nacija digla se na noge i nije pretjerano reći da je, i pored tragedije, 2014. godina izvukla ono najbolje među nama. Na dnevnom nivou su rađani heroji.
Probudio se duh zajedništva, a mnogi su svojevoljno odlazili u potopljene gradove nudeći pomoć, donoseći hranu i lijekove. To nikada neće zaboraviti oni koji su tih dana izgubili mnogo, a pogotovo nadležni jer se i danas vode polemike o tome da li su mogli bolje i brže reagovati. Nesumnjivo je najteže Dobojlijama koji su prekjuče u rijeku Bosnu spustili 11 ruža u znak sjećanja na 11 žrtava stradalih u tadašnjim majskim poplavama.
Problem je to što nam realnost, po pravilu, baš negdje u ovo doba dokazuje da odgovor s početka teksta nema baš i nekog smisla. Bilo jeste, a ponavlja se svake godine. Ne baš istom silinom kao onomad, ali dovoljno jako da taj isti napaćeni narod ponovo gleda kako voda plavi usjeve, zatim ulazi u dvorište i pomoćne objekte, ostavljajući im tek toliko vremena da iz podruma i prizemlja na sprat prenesu iole vrijedne stvari.
Odjednom svi shvate da nikada zapravo nisu ni ispali iz vrzinog kola. Uz sveprisutnu vodu, kompletnu javnost odjednom preplavi i neugodni deža vi osjećaj: alarmi upozorenja, nadležni se sastaju i obilaze kritična mjesta, mediji iz sata u sat izvještavaju o pomjeranju kvota za odbranu od poplava, a najteže pogođeni mještani novinarima sa balkona i prozora daju izjave. Sve je isto kao prošle godine, baš kao i svake koja joj prethodi.
Treba pogledati istini u oči - problem sa poplavama je sveprisutan i odnosi se na čitav region. Još veći problem je to što se problemom pozabavimo tek onda kad kulminira, dok ostatak godine provedemo sakrivajući ga pod tepih, pravdajući se nekim drugim prioritetima. Porazno je što o vrećama sa pijeskom razmišljamo tek onda kad nam voda dođe do kućnog prekidača za zvono.
Porazno je što se građevinske dozvole daju onima koji kuće grade na rizičnim mjestima. Porazno je što nisu izgrađeni i ojačani svi nasipi. Zbog svega navedenog, očigledno je da o ovom pitanju sistem ne samo da škripi, odavno je doživio potop.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
