Potonuće obrazovanja
Na popravni ispit ovog ljeta nastavnici u osnovnim školama u Srpskoj poslali su 728 učenika koji su negativne ocjene mahom imali iz matematike, fizike, srpskog i engleskog jezika.
Na 83.708 učenika, koliko je po podacima Republičkog zavoda za statistiku pohađalo nastavu u školskoj 2023/2024. može se reći da broj onih koji su upućeni na dodatnu provjeri znanja i nije tako veliki.
Međutim, ono što zabrinjava je znatno povećanje broja učenika na popravnim ispitima ovog ljeta u odnosu na prošlu godinu kada su najmanje jednu zaključenu jedinicu imala 534 učenika.
Kada se tome doda činjenica da su rezultati ovogodišnje eksperimentalne male mature pokazali da svršeni osnovci posjeduju nizak nivo znanja iz srpskog jezika, a na nezadovoljavajućem nivou je i znanje iz matematike, jasno je da je znanje današnjih đaka oskudo i krhko, u šta su nas prethodnih godina uvjerila brojna testiranja osnovaca. Tako je na primjer PISA testiranje, koje je u BiH prvi i jedini put sprovedeno 2019. godine, pokazalo da je svaki drugi učenik u našoj zemlji funkcionalno nepismen, što je bio šokantan podatak za građanstvo, ali i za većinu ovdašnjih stručnjaka u domaćem obrazovnom sistemu, koji po svemu sudeći doživljava potonuće.
Istini za volju i nije novina da je obrazovanje u našoj zemlji krenulo stranputicom. Mnogo puta u posljednjoj deceniji se govorilo i o tome koliko se obrazovni sistem, odnos djece i roditelja prema edukaciji i nastavnicima promijenio u novije vrijeme. Na gore naravno, jer malo šta ovdje ide na bolje.
S tim da odgovori na pitanja šta je i ko zakazao nažalost izostaju ili ostaju nedorečeni. Da ne spominjem sva (ne)činjenja onih koji se pitaju i nešto znaju da situacija bude preokrenuta na bolje.
Za loše ocjene uglavnom se okrivljuju učenici, jer navodno nisu zainteresovani za učenje, nemaju izgrađene radne navike, odbijaju saradnju i slično. Što je donekle i razumljivo, s obzirom na to da ogromna većina đaka ne voli školu. Tako je bilo i prije 100 godina, 50, 20 pa i danas. Za razliku od neobaveznog učenja kroz igru, škola zahtijeva učenje samo po sebi, što djeci gadi sticanje znanja. Prst krivice se nerijetko upire u roditelje, jer nisu u stanju da motivišu djecu da uče, ne sarađuju sa školom, prezaštitniči su nastrojeni i slično.
S druge strane jako se malo govori o samoj odgovornosti učitelja i nastavnika, ali i viših instanci zbog posrnuća obrazovnog sistema. Kao da nisu oni ti koji imaju obavezu da uče djecu, za šta uostalom i primaju platu. Prosvjetni radnici su najodgovorniji za situaciju u kojoj se obrazovni sistem nalazi, jer su oni ti koji treba da postave standarde u ponašanju đaka, roditelja, da kreiraju programe koji će motivisati djecu da uče, ali i povećaju standarde za sticanje znanja.
Djeca su budućnost ove zemlje, a stariji imaju obavezu da daju sve od sebe da ih nauče kako da izgrade bolje sutra kada je već naše uništeno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
