Posrnuli “Unis”
U Republici Srpskoj proteklih godina zauvijek su ugašene mašine nekoliko privrednih giganata koji su bili motor privrednog razvoja. U tim fabrikama hiljade radnika zarađivalo je za koru hljeba kojom su hranili porodice. Na listi onih koji su godinama odolijevali zubu propasti, koprcali se u blatu i nažalost potonuli je i derventska Fabrika cijevi “Unis” u kojoj je ovih dana otvoren stečaj.
Na “leđima” tog preduzeća, kojim se ponosila Posavina, stasala je privreda Dervente, jedne od najrazvijenijih opština u Srpskoj, sa najvećim procentom zaposlenih.
Nažalost, od nekada uspješnog privrednog subjekta, ostale su samo oronule zgrade i milionski dugovi. Ostala je i nekolicina radnika, koji su godinama istrajavali čekajući da dobiju ono što su pošteno zaradili sa svojih deset prstiju. Brojnim apelima, molbama, a kasnije štrajkovima i protestima pokušali su da na miran i dostojanstven način dobiju ono što im po zakonu pripada, ali svaki njihov pokušaj unaprijed je bio osuđen na propast, jer oni koji su povlačili konce u “Unisu” nisu imali sluha za radnike. Obećavali su im kule i gradove, ali se sve završavalo samo na praznim obećanjima.
Iako svjesni da stečaj nije dobro rješenje ni za jednu firmu, agonija u kojoj su propadali i oni zajedno sa fabrikom u kojoj su proveli radni vijek, natjerala je radnike da istraju u namjeri da na ovom propalom preduzeću definitivno osvane katanac. Nažalost, nije bilo dobre volje onih koji su trebali i mogli podići iz pepela posrnulo preduzeće.
Kada su svi digli ruke od “Unisa” zarad svog dobra i svjetlije budućnosti svoje djece učinili su to i radnici. Stečaj je jedino rješenje za probleme koji su se gomilali godinama. Samo na ovaj način radnicima bi trebalo da bude uvezan radni staž, da odu u zasluženu penziju i bar u starosti uživaju u plodovima svoga rada, kada im je sve ove godine to bilo uskraćeno. I dok u razvijenoj Evropi, kojoj i mi težimo, uveliko isplaćuju 13. platu kod nas, nažalost, mnogi ne mogu da dobiju ni onih 12 s mukom zarađenih.
Krajnje je vrijeme da se karte stave na sto i da institucije prestanu da ćute nad sudbinom “Unisa” i ostalih preduzeća kojima odavno prijeti slična sudbina. Nemamo taj luksuz da dozvolimo gašenje radnih mjesta i propadanje preduzeća. Kakva budućnost nas očekuje ako počnemo zatvarati škole i fabrike?!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
