Posljednji poziv
BiH je od postanka na klimavim nogama, a “zasluge” za to pripadaju svima onima koji unutar njenih granica i izvan njih uporno negiraju ono što je prije 25 godina dogovoreno u Dejtonu, kada je napravljen okvir za njeno postojanje, unutar kojeg je i Republika Srpska. Da, i Republika Srpska.
Ova zemlja se godinama vrti u svom nesrećnom, začaranom krugu. I najmanji pomak ka boljem veoma brzo bude gurnut u stranu zbog političkih poteza i ciljeva koji su u rangu ludila, nezadovoljstva i histerije jer pojedinci ne mogu ni dan-danas da prihvate da je Dejton ovjerio Republiku Srpsku. Kao da je jedina zemlja, entitet, kako god, koja je nastala od postanka svijeta pa do sada i kojoj je potrebno ukinuti taj status.
Rat je bio i prošao. Dejton je došao i ostao. Umjesto da prihvatimo to što imamo, što je dovelo do odlaganja oružja i zaustavilo dalja stradanja, mi i dalje “ratujemo”. Umjesto da svako, na svim tačkama ove zemlje, pokušava da svojim radom i zalaganjem pogura BiH, sa njenim entitetima, naprijed i da bude bolje i sigurnije mjesto za život, dobar dio radi upravo suprotno. I to svjesno, namjerno i neoprezno.
Takav način djelovanja ne može donijeti ništa dobro, a u lošem se odavno već gušimo. Ali političko Sarajevo, predvođeno bošnjačkim partijama, za to ne mari. Ni najmanje, jer u njima živi i danas, četvrt vijeka nakon rata i Dejtona, žal što nisu sami unutar ovih granica ili što barem nemaju apsolutnu kontrolu nad ostalim narodima.
Dejtonski sporazum nije idealan i već je na silu mijenjan, i svaki put je to dovodilo do tenzija i usporavalo zemlju jer su nametanja dolazila izvana i od strane onih koji su od nas stotinama ili hiljadama kilometara udaljeni ili koji tek ponekad navrate turistički, te nam usput malo i zabibere. Onih koji redovno podvlače da su mir i stabilnost u BiH i na zapadnom Balkanu ključni i da čine sve da tako ostane. Stvarnost je, kada se sve sagleda, sasvim drugačija i odgovara onome “jedno misle, drugo govore, treće rade”.
O promjenama Dejtonskog sporazuma treba da se dogovaraju predstavnici dva entiteta i tri naroda jer, ma koliko puta smo to do sada rekli, mnogi to još, izgleda, nisu čuli. Ili to ne žele, što je još gora poruka narodima u BiH. Obični narod, koji se bori sa životnim problemima, želi prekid stalnih političkih tenzija, teških i uvredljivih riječi, nerealnih želja i ciljeva. Ima i među njima fanatika, a vjetar u leđa im daju političari koji se stalno grambaju za ono što su ispustili devedesetih godina. Napadi na Republiku Srpsku, i kontranapadi iz Srpske ne vode nikuda. Sve to ruši ovu zemlju, što nikome, poznavajući odnose i istoriju, ne treba ni da padne na pamet. Ni da pomisli. Budimo dobri domaćini i dobro će nam se i vratiti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
