Poslaničke brige
Biti narodni poslanik je velika čast, ali i još veća obaveza, a toga oni izabrani moraju i te kako da budu svjesni. Od početka do kraja mandata.
To ne podrazumijeva nijemo prisustvo sjednicama Skupštine i mehaničko dizanje ruku kada dođe dan za glasanje, jer narod ne želi samo da gleda lica izabranih "zaštitnika", već i da ih čuje. Da čuje njihov stav i uvjeri se da li zaista i čine ono što su obećali pod šatorima i na tribinama kada su došli među građane da prikupe glasove i zasjednu u, za naše uslove, i više nego dobro plaćene fotelje, klupe, stolice.
Jer niko nikoga nije birao da ćuti, bez obzira na to kakve privatne poslove i obaveze još imaju "za vratom". A imaju ih dosta, da se ne lažemo.
Mnogi narodni poslanici u aktuelnom skupštinskom sazivu su vlasnici ili suvlasnici firmi, preduzeća, rukovodioci zdravstvenih ustanova ili pojedinih odjeljenja u njima, kao i papirima zatrpani pravnici, ekonomisti, ljekari koji treba da budu uvijek i svuda dostupni onima kojima su potrebni, a to ima svoju cijenu, koju, kako god se okrene, plaćaju građani.
Skupštinske rasprave posljednjih mjeseci i godina pokazuju da u tim minutama i satima dominiraju pojedinci koji su već prepoznatljivi običnom narodu ispred malih ekrana, toliko da se često može čuti "eno ga opet onaj priča, dok onaj tamo naš ni usta da otvori", a ne daj Bože i štogod da predloži.
Koji su tačni razlozi za to, teško je precizno reći, ali oni koji ih duže drže pod lupom kažu da takvoj slici doprinose i zahtjevni privatni poslovi koje obavljaju uz poslanički mandat, ali podvlače da ima i onih poslanika kojima je sjedenje u skupštinskim klupama "ubijanje" vremena, prilika za lične interese i veoma dobar "džeparac".
Sasvim je jasno da obavljanje svakodnevnih privatnih poslova odvlači poslanike od obimnih skupštinskih materijala koje dobijaju pred svako zasjedanje, na koje treba da gledaju kao na domaći zadatak koji treba sami da rade. Barem njegov veći dio, jer niko ne zna sve i ne može detaljno da bude upućen u svaku oblast, od finansija, socijalnih prava, preko sadnje paprika i proizvodnje mlijeka do ustavnih amandmana.
Postoji i druga priča, a na njenom kraju trebalo bi da bude poznato da li njihovi privatni poslovi, pomiješani sa mandatom u Skupštini Srpske, rezultuju sukobom interesa. Ako da - moći će se posvetiti privatnim obavezama, a ako ne - čeka ih obiman narodni domaći zadatak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
