Posao za najbolje
Traženje prvog posla noćna je mora svakog diplomca koji nije politički podoban ili nema poznatog tatu, mamu ili, u najmanju ruku, tetka koji će ga progurati u okrutni poslovni svijet i obezbijediti mu koliku-toliku platu.
Budući da su takvi uvijek u manjini, onoj većini koja se bori da dobije svoju radnu knjižicu ne pomažu ni znanje, visoke ocjene, dodatna usavršavanja i raznorazni sertifikati jer iz svakog oglasa za posao vrišti ona poznata floskula “obavezno radno iskustvo”. Poslodavcima, kojima je profit jedino na umu, ne pada na pamet da u okrilju svoje kompanije zbrinu i nekog mladog čovjeka koji je tek napustio školu ili fakultet i zakoračio u svijet poslovnih ljudi. Nepojmljivo im je da nekoliko mjeseci “bace” na obuku tog uplašenog diplomca koji samo želi da radi ono za šta se školovao četiri godine, a nerijetko i mnogo duže.
U tom beznađu mladi su primorani da šalju biografije na svaki i-mejl na koji nalete i da s diplomom pod miškom lutaju od kompanije do kompanije. Iscrpljeni zbog mora odbijenica i nemogućnosti da čak i volontiraju, najčešće pristaju da rade kao konobari, trgovci, cvjećari, sezonski berači voća ili građevinci. I baš ta uzaludna potraga za poslom mnogima bude glavni okidač da zauvijek napuste svoju zemlju i sreću potraže u tuđini.
Baš zbog toga, potez Univerzitetskog kliničkog centra RS da obezbijedi posao najboljem studentu medicine u struci i tako spriječi bar jednog budućeg stručnjaka da napusti Srpsku za svaku je pohvalu. Ovaj zdravstveni centar treba da bude primjer velikim kompanijama, javnim preduzećima, ali i državi kako da motivišu mlade ljude da ostaju u zemlji i ne odustaju od kvalitetnog znanja. Da se đacima i studentima pokaže i dokaže da se višegodišnji trud isplati, da petice u knjižici i desetke u indeksu nisu samo brojke na papiru, već uspjeh za svaku pohvalu koji će im donijeti pristojno zaposlenje.
Samo na takav način, pomažući mladima, može se stati u kraj odlivu mozgova koji već decenijama nezaustavljivo “bježe” sa ovih prostora. U borbu za opstanak radnika, a pogotovo najboljih i najvrednijih studenata posebno treba da se uključe upravo zdravstvene ustanove jer su doktori prvi u redu za odlazak. Kofere bez razmišljanja pakuju i elektroinženjeri, mašinski stručnjaci, hemičari i fizičari. Baš zbog toga zapošljavanje najboljih mora postati učestala praksa, a država treba da prednjači u motivaciji mladih i bude svijetao primjer kompanijama u potrazi za talentovanim kadrom koji će im jednog dana donijeti profit.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
