Posao čeka zanatlije
Tržište rada u Republici Srpskoj već neko vrijeme vapi za zanatlijama kojih nema ni za lijeka.
Nema, jer su školovani i iskusni majstori odavno otišli trbuhom za kruhom u bijeli svijet gdje se njihov rad cijeni i plaća pozamašnim dnevnicama u odnosu na ovdašnje.
Nema, jer se godinama unazad zanati svrstavaju u kategoriju loših poslova, a mladima savjetuje da pod svaku cijenu završavaju fakultete, budu direktori, bankari, menadžeri, ukratko gospoda u odijelima koja bez mnogo prolivenog znoja zarađuje plate koje se mjere hiljadama maraka.
Zbog takvog nakaradnog stava o onima koji u radnim odijelima, rukama prljavim do lakata, pošteno zarađuju da bi prehranili svoje porodice došli smo u situaciju da kvalifikovane majstore svijećom tražimo.
Tek kada je nedostatak radne snage doveo u pitanje opstanak mnogih preduzeća i privrede uopšte, zanati su se počeli vraćati u školske klupe. Da bi što više svršenih osnovaca privoljeli da upisuju zanate, nadležni su osmislili brojne planove i programe kako da savladavanje određenih majstorskih vještina učine što privlačnijim za učenike. Između ostalog, uveliko se uvodi sistem dualnog obrazovanja koji podrazumijeva više časova praktične nastave ne samo u školskim radionicama, već i u preduzećima.
Sve to srednjoškolcima je mnogo privlačnije od suvoparnog gradiva i učenja napamet brojnih lekcija. Spretnim rukama, uz pomoć koordinatora praktične nastave i zaposlenih u preduzećima uspješno savladavaju sve finese zanata. Koliko su dobri u tome, potvrđuje činjenica da poslovne ponude na adrese srednjoškolaca stižu i prije nego diplomu uzmu u ruke.
Poslovne ponude iz preduzeća u kojima obavljaju praksu najbolja su potvrda da su dobro ispekli zanat jer poslodavci žele baš njih da zadrže u pogonima svojih preduzeća.
Pružena prilika najbolja je nagrada za svakog mladog čovjeka. Posao odmah po završetku školovanja otvara vrata ka nekoj svjetlijoj budućnosti i za razliku od brojnih pravnika, ekonomista, učitelja i sociologa, čije diplome godinama skupljaju prašinu, a oni na biroima za zapošljavanje čame čekajući posao u struci, varioci, CNC operateri, konobari i kuvari i prije maturske večeri počinju zarađivati prve plate.
Sve to govori da je obrazovni sistem u Republici Srpskoj konačno počeo da prati potrebe tržišta rada i da se razvija i unapređuje u smjeru kojim je odavno trebalo krenuti. Dobro je da je problem konačno sagledan sa svih strana i da se rješenje nazire, a mnogo više mladih ljudi ubuduće ćemo sigurno sretati na radnim zadacima, a ne u redovima na birou.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.