Poremećaj

Lokalni izbori, po pravilu, donose šezdesetak političkih mikrosvjetova u kojima počesto bude iznenađujućih ishoda, ali preksinoć, ako je već Prijedor bio neizvjestan i uoči izbora zbog poznatih političkih previranja u tom gradu, rezultati trka za gradonačelnike Bijeljine i Banjaluke odjeknuli su žestoko. Dovoljno za poremećaj na političkoj sceni, ali ne i preveliku dramu u smislu njene ozbiljne prekompozicije.

Najviše zbog činjenice da pobjede Draška Stanivukovića i Ljubiše Petrovića nije ispratio adekvatan rezultat u borbi za odborničke mandate. Naprotiv, situacija se, a vidjeli smo to juče i u Banjaluci i u Bijeljini, razvija u suprotnom smjeru, ka formiranju jakih skupštinskih većina koje će već od prvog dana službenog mandata zagorčavati političko djelovanje, u teoriji, prvih ljudi tih gradova.

Nije ovo, sasvim jasno i otvoreno to treba da bude rečeno, nikakva velika pobjeda opozicije, jer u njenim temeljima nije ni jaka glasačka baza, niti dobro organizovana partijska organizacija. I u Bijeljini i u Banjaluci jako i žestoko se glasalo “protiv”, a nedostatak iskrenosti unutar koalicija koje su podržavale nominalne favorite Miću Mićića i Igora Radojičića tek će detaljno da ispliva na površinu, kad CIK prebroji sve glasove i rasporedi ih po biračkim mjestima.

Događanja u nedjelju naveče dovela su do toga da u javnom prostoru iznenada aktuelna postane riječ kohabitacija. Samo nakratko doduše jer, kako Milorad Dodik juče poruči, od toga neće biti ništa. Ozbiljne političke organizacije shvataju koliko rezultati lokalnih izbora mogu da imaju uticaj na opšte izbore za dvije godine i sasvim je jasno da sadašnja opozicija nakon nedjelje misli da su zalet uhvatili, a da je SNSD-u stalo da ih što prije spusti u realne infrastrukturne okvire.

Pitanje je samo da li je izabrana argumentacija da su za poraz Igora Radojičića krivi svi osim SNSD-a i da za to treba da odgovaraju, najbolje rješenje u ovom momentu, odnosno da li takav vid ponašanja može da izazove dalji kontraefekat.

Od nekog velikog političkog restarta ili relaksacije atmosfere u Republici Srpskoj sada očigledno nema ništa. Naprotiv, uslijediće još ozbiljnije podjele na naše i njihove, a gradonačelnici i načelnici bez skupštinskih većina mogli bi da postanu kolateral, dok su potencijalno najveći gubitnici stanovnici tih lokalnih zajednica jer bi takav rašomon mogao da dovede do zastoja u njihovom funkcionisanju.

Bez obzira na sve gore nabrojano, ako upotrebimo samo jezik brojki, neke stvari su neminovne. SNSD i dalje ostaje najjača i najozbiljnije organizovana politička partija na nivou cijele Republike Srpske, SDS je rezultat u Bijeljini ostavio u životu bar još dvije godine, a PDP, iako u Banjaluci prilično organizovan, ne može dobaciti dalje od Kotor Varoša. DNS koji je još nije načisto da li je vlast ili opozicija sada se nalazi u ozbiljnoj krizi rezultata, rejtinga i identiteta sa vrlo neizvjesnom budućnošću. Ostale manje članice vladajuće koalicije uz izuzetak NDP-a, manje-više udarile su temelj da se za dvije godine nadaju prelasku cenzusa.

I to je sve što je potrebno imati na umu pri pominjanju tektonskih poremećaja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.