Ponavljanje zločina
Duše nevinih srpskih žrtava u BiH ni decenijama nakon stradanja ne mogu da pronađu mir, jer su srpska stratišta veoma često na meti onih koji bi najradije da se ta mjesta zauvijek izbrišu s lica zemlje. Osporavaju se žrtve i izmišljaju razlozi da potomci nastradalih ne bi obilježavali godišnjice stradanja.
Najnoviji primjer takvog ponašanja je odluka Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona da ne dozvoli pomen na Garavicama kod Bihaća za 12.000 ubijenih Srba u Drugom svjetskom ratu, koji je trebalo da bude održan 14. septembra. Takva odluka, koju rukovodioci tamošnje policije pravdaju velikim brojem migranata u tom kantonu, izazvala je ogorčenje kod predstavnika udruženja Srba iz Srpske i FBiH, koji su saglasni da je zabrana pomena ponavljanje zločina.
Iako je toliko decenija prošlo od pokolja na Garavicama rane nisu zacijelile i neće nikada, sve dok ima onih koji po njima i danas posipaju so. Jedina želja onih čiji su djedovi, očevi, braća i mnogobrojna rodbina mučki ubijeni na Garavicama jeste da dostojanstveno upale svijeće, polože vijence i pomole se za duše najmilijih. Niko od njih toga dana ne ide na mjesto stradanja da bi učestvovao u bilo kakvim neredima, niti da bi se bilo ko u njihovom prisustvu osjećao ugroženim. Pa ipak, policijski službenici su naprasno, nekoliko dana prije komemoracije, procijenili da zbog 7.000 migranata koji borave u tom kantonu sve manifestacije moraju biti otkazane iz bezbjednosnih razloga. A nije bilo sporno dok su se cijelo ljeto smjenjivale estradne zvijezde u Bihaću i organizovali brojni koncerti. Nije sporna činjenica da je najviše migranata u BiH upravo u tom gradu i da tamošnja policija gotovo svakodnevno interveniše zbog nereda koje oni prave, ali Garavice su nekoliko kilometara udaljene od Bihaća i mjesta gdje se nalazi migrantski kamp, tako da taj izgovor policije USK ni u kom slučaju nije opravdan.
Tužno je ako neko iz bilo kakvih političkih razloga želi da zabrani pomen za mučki ubijene Srbe u Drugom svjetskom ratu. Time ruši kakav-takav suživot naroda koji su na ovim prostorima ostajali i opstajali uprkos svim nedaćama. Oni koji su osmislili tu zabranu svojim potezom povlače okidač i za neke buduće zabrane koje bi mogle dovesti u pitanje komemoracije žrtvama na sve tri strane u BiH. A to nijedan od tri konstitutivna naroda nije zaslužio. Žrtva je žrtva, bez obzira na ime i prezime, vjeru ili naciju.
Krajnje je vrijeme da toliko godina nakon svih ratova koji su protutnjali ovom zemljom njeni narodi žive u miru i blagostanju. Pravedno bi bilo omogućiti svima da se u miru sjećaju svojih najmilijih, poštujući i tuđe žrtve, a ne da se sramotnim zabranama te iste žrtve ubijaju po drugi put.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
