Pomor ribe
Brojni su primjeri iz kojih se svakodnevno možemo uvjeriti da kao populacija zaboravljamo da smo prirodi dužni sve i da od nje zavisimo. Radi lakšeg i ugodnijeg života sve više se udaljavamo od nje i uništavamo šume, rijeke, mora, koji su životna staništa raznih biljnih i životinjskih vrsta.
Posljednji primjer ljudskog nemara, neodgovornosti i bahatog ponašanja prema prirodi dolazi iz Zvornika, grada koji se diči rijekom Drinom, ali se nedomaćinski ophodni prema njoj. Dokaz za to je masovni pomor ribe koji se desio prošle sedmice. Uzrok trovanja još nije poznat, ali se pretpostavlja da je riba uginula zbog ispuštanja otrovnih materija u rijeku. Ko je ispustio toksične supstance u Drinu, ni to nije poznato, ali ono što se zna je da je nastala šteta nenadoknadiva. Video-snimci na kojima pluta uginula riba i fotografije sa desetinama mrtvih jedinki teških i do tri kilograma dokumentovani su ekološki grijesi industrije toga kraja.
Prema riječima drinskih ribočuvara, masovni pomor zadesio je mrenu i savsku nosaru, matične primjerke koji su trebali da obezbijede reprodukciju. Ova ekološka katastrofa poprima još veće razmjere jer je riječ o autohtonim ribljim sortama, koje se nemaju gdje nabaviti kako bi se obnovio riblji fond. Da stvar bude gora, ovo nije prvi slučaj masovnijeg uginuća ribe na Drini. Slična situacija desila se 2016. godine, a tada su toksične materije najpogubnije bile za škobalja, nastanjenog u toj graničnoj rijeci. Uginula riba i tada, kao i sada, pojavila se na potezu između Karakaja i Čelopeka, gdje se nalazi kolektor na koji je priključeno više poslovnih i privatnih subjekata, među kojima je i nekoliko velikih privrednih društava, između ostalog i zvornička “Alumina”, koja tvrdi da nije odgovorna za ovu ekološku katastrofu.
Veliki pomor ribe u Srpskoj se 2016. godine desio i na rijeci Križevici, koja protiče kroz Srebrenicu i Bratunac, a dvije godine kasnije zabilježeno je gotovo potpuno uginuće ribljeg fonda u Spreči zbog neodgovornih privrednih subjekata koji su toksične supstance ispustili u riječne vode.
Ovakvi primjeri mogli bi se nabrajati u nedogled, a ono što ostavlja gorak ukus u ustima je ponašanje društva i sistema prema ekološkim incidentima koji su stalno u zapećku. To se pokazalo i na najnovijem primjeru. Dok priča nije objavljena u medijima, niko nije prstom mrdnuo da istraži šta se desilo. Inspektorima Srpske trebalo je više od pet dana da se oglase, što je prema riječima ribočuvara prekasno za istražne radnje jer je voda dokaze odnijela. I ovaj slučaj, kao i mnogi do sada, ima sve predispozicije da ostane pod velom tajni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
