Polja smrti
Polja smrti u BiH i dalje uzimaju žrtve, a nadležni samo odmahuju glavom pravdajući se da za deminiranje nema novca. Tako smo, ni krivi ni dužni, dovedeni u situaciju da više od dvije decenije nakon završetka rata ginemo od mina.
Tlo BiH je prema podacima Centra za uklanjanje mina još zagađeno sa više od 84.000 "živih" mina koje svakodnevno predstavljaju prijetnju za više od pola miliona stanovnika.
Umjesto tabli dobrodošlice, u pojedinim lokalnim zajednicama u RS i FBiH nerijetko nas dočekaju one sa kosturskim glavama i natpisom "pazi mine". One se mogu očekivati posvuda, a od 1996. godine do danas na mine je nagazilo 1.748 osoba, od čega je njih 611 izgubilo život.
Minskoeksplozivna sredstva zaostala od otadžbinskog rata su, nažalost, "komšije" brojnim stanovnicima BiH, smještene po šumama, obradivim njivama, a nerijetko i u blizini kuća. Da li su ovi podaci i više nego dovoljni da se shvati i kaže da je deminiranje prijeko potreban posao u kom ne smije biti prostora za bilo kakve izgovore, čak ni za one koji se tiču finansija, o kojima godina slušamo?!
Kad god bi neko u javnosti pokrenuo priču oko sporog deminiranja, od nadležnih bismo samo čuli da rade sve što je u njihovoj moći i da besparica usporava deminere.
S druge strane, svakodnevno se uvjeravamo da novca u nekim oblastima ipak ne manjka, što nam često pokazuju na svim nivoima vlasti u BiH. Tako nema štednje kada se nabavljaju preskupi službeni automobili, kada treba spiskati novac na egzotična putovanja ili isplatiti plate prekobrojnih službenika. Novca ima i za organizaciju besmislenih i bespotrebnih skupova, seminara i konferencija, dok nedužan narod strada od mina.
S druge strane, niko nikada nije našao za shodno da preuzme krivicu za sporo deminiranje. Neodgovornost je u ovom slučaju glavna odlika naših političara, jer koliko god bi "običan" narod želio da se riješi opasnosti, ne može učiniti ništa bez političke podrške.
Mina ne bira da li je neko Srbin, Hrvat ili Bošnjak, dijete, muškarac ili žena, ona je napravljena da ubije, otkine ruku, nogu, stopalo i trajno unesreći čovjeka. Zbog ovih činjenica nadležni u BiH moraju ozbiljnije shvatiti problem deminiranja, angažovati veći broj ljudi i kroz uštede iznaći novac za trajno otklanjanje mina. Previše žrtava je odnio rat, krajnje je vrijeme da se prestane ginuti u miru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
