Politika u kolu
Svaki narod ima svoju istoriju i tradiciju koja je prožeta i u vezovima koje su naši preci s ponosom vezli i pokazivali kada im se ukazivala prilika za to.
Vezovi potekli iz njihovih vještih ruku oslikavali su kraj odakle potiču i prenosili su se s koljena na koljeno da se porijeklo ne zaboravi u danima koji su nosili sa sobom neko novo pomodarstvo.
Ukrašene tkanice, rubine, pregače, marame, zubune, košulje i brojni drugi dijelovi narodnih nošnji danas se rijetko gdje mogu naći, a ulogu njihovih čuvara preuzela su kulturno-umjetnička društva, čiji ih članovi s ponosom nose uz opanke i vezene čarape. Sa rukom u ruci ili rukom pod ruku širom Republike Srpske, regiona pa i svijeta, kroz igru i pjesmu, prenose publici ko su, kakvi su običaji u zemlji iz koje dolaze i koliko su istrajni u namjeri da se vješti vezovi predaka ne pokidaju.
Kulturno-umjetnička društva su najbolji ambasadori tradicije i nacije, koji svoj posao uvijek odrađuju sa osmijehom i čiji članovi uvijek i svuda mogu da se pojave uzdignute glave jer znaju kako i zbog čega provode sate i sate na mukotrpnim probama, uvježbavajući svako malo nešto novo.
Svako od njih, u repertoaru, ima igre i iz komšiluka, ali najposebnija su kola i muzika koja je zaštitni znak kraja u kojem su rođeni ili odrasli, a u upravo to su u dalekom Kataru htjeli da pokažu i članovi “Bosiljka” iz Dervente.
Sve pripreme su privedene kraju, sve je bilo spremno za polijetanje, a onda se u kolo, nepozvano, uhvatila politika, inat, sujeta i ko zna šta još, tako da su “bosiljkovići” ostali bez novog iskustva, kao i katarska publika. Jer tako je, izgleda, htjela ambasadorska BiH u toj zemlji Bisera Turković, koja je namjeravala da mladost i vještine derventskih folkloraša, nadaleko poznatih, iskoristi u političke svrhe i dovede ih da uveličaju proslavu 1. marta, koji se samo u dijelu FBiH obilježava kao Dan nezavisnosti BiH.
Odbijenica iz “Bosiljka” bila je okidač za ofanzivu da im se onemogući učešće na festivalu različitosti, ali su na kraju i sami odustali jer nisu htjeli da učestvuju u političkim igrama kad već ne mogu u narodnim.
Potez ambasadorke je za svaku osudu, pa i za povlačenje sa pozicije kada bi BiH bila normalna zemlja, ali nije i zato se politika miješa u sve, pa i u kulturu, običaje i tradiciju. Republika Srpska i njene institucije, pa i BiH, moraju povesti više računa o kulturno-umjetničkim društvima, njihovom radu i uspjesima kojima ih predstavljaju u svijetu i osvjetljavaju obraz zemlji koja je, nažalost, i dan-danas poznata po sukobima. Razigrani mladići i djevojke pojavom to demantuju, ali korake im znaju pomrsiti pojedinci koji su navikli da igraju u kolu inata i interesa, a ne gdje se čuju zvuci predaka, kulture, običaja i tradicije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
