Pokvarena gramofonska ploča
“Ako ništa, pandemija nam je donijela bar nešto dobro jer smo na nekoliko mjeseci vidjeli porodicu. Nažalost, sada opet idemo Jovo na novo.”
Ovako redom komentarišu naši radnici koji se ovih dana ponovo prijavljuju na konkurse iz Njemačke i Slovenije.
Potražnja je opet velika, u januaru i februaru 1.036 oglasa objavili su Slovenci, a u isto vrijeme Nijemci su nam izdali 71 radnu dozvolu. A taman smo stidljivo otvorili temu o zaustavljanju odliva radne snage, svjesno lažući sami sebe o razlozima za navodni odlazak radnika u druge zemlje.
Istina je mnogo jednostavnija jer su im zbog pandemije inostrane gazde svojevremeno podijelile otkaze pa su morali da se vrate kući. Stvorili su tako privid pozitivnog trenda, ali samo za kratko.
Pojačane ekonomske aktivnosti u svijetu prouzrokovane popuštanjem mjera donijele su i njima povratak na staro. A kratki odmor u otadžbini radničku knedlu u grlu i podsjetnik na razloge zbog kojih su se i prvi put odlučili na bijeg u nepoznato.
Iako su kratko boravili u rodnoj grudi, imali su dovoljno vremena da saslušaju medijske nastupe sindikalnih vođa koji su, zbog radničkog “statusa kvo” koji traje godinama, najviše ličili na pokvarenu gramofonsku ploču koja konstantno ponavlja jedno te isto.
Uz konstantnu repeticiju o nikad ostvarenom (zadovoljavajućem) povećanju minimalca, sindikalna ploča godinama “preskače” i ponavlja parole o mobingu, nepoštovanju radničkih prava, kolektivnom ugovoru, prekomjernom radnom vremenu, trinaestoj plati, maratonskim pregovorima i ko zna čemu sve još.
Povratnički deža vi podsjetio ih je zašto u tuđini za 1. maj nikada ne otvaraju domaće portale, jer ne žele da im ponovo zapinje radnička knedla u grlu zbog floskula o pravima koje taj dan mogu pročitati.
Upravo su, uz vladajuće, godinama nesmjenjivani sindikalni prvaci, gastarbajterima najveći krivci za njihove tužne sudbine. Zbog svega navedenog radnici/povratnici u Srpsku korona pauzu su doživjeli kao još jedan šamar u lice.
Zato su ovaj put okrenuli drugi obraz (da manje boli) i, sa koferom u ruci, počeli opet da vjeruju u bajku da su strane gazde bolje i pravednije. Da tragedija bude veća u nju vjeruju čak i kad se, što je čest slučaj, pomenuta bajka ispostavi kao netačna.
“Ali bar su bolje plate”, reći će većina da bi opravdala ostanak u tuđini.
I tako sa diplomom medicinskog fakulteta razvozi brzu hranu po Minhenu ili konobariše u birtiju u Grosuplju kraj Ljubljane.
Tako će biti sve dok neko od nas ne podigne iglu sa pokvarene ploče, dobro je obriše i još jednom pokuša. Ili proba sa potpuno novom pločom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
