Pogrešne adrese
BiH je redovna tema na sastancima, sjednicama, konferencijama, samitima te domaćim i inostranim okruglim stolovima, ali malo šta je i urodilo plodom, jer su pojedinci “bitni” besjednici mahom zagovarali nemoguće, a toga su da stvar bude gora i sami bili svjesni. Ali...
Ova zemlja je veoma specifična što bi svi odavno već trebalo da znaju i jednostavno, kao takva, traži da odgovori na sva pitanja budu usaglašeni da bi uopšte mogli da budu poslati izvan njenih granica. Međutim, takvih odgovora je sve manje kako vrijeme odmiče, umjesto da ih bude više jer bi to pokazalo da sazrijevamo kao društvo i da možemo sami brinuti o sebi.
Ovako, s druge strane gledano, sve je više nego jasno. BiH je toliko godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma i danas zemlja pod šapom visokog predstavnika i njegovih istomišljenika. Zemlja u kojoj još žive i rade oni koji ne prihvataju Dejton jer njime nisu dobili sve što su htjeli, a to je BiH samo za njih. I zato svim silama još grabe ka tom cilju, pa makar i po cijenu same zemlje u koju se kunu svaki dan, gazeći njene institucije, dok druge sa kojima bi trebalo da se dogovaraju o svemu optužuju da iste ne poštuju i blokiraju.
Bošnjački politički predstavnici, sa posebnim akcentom na ministarku inostranih poslova BiH Biseru Turković, opasno igraju na svoju ruku i sve su prilike da će tako i nastaviti, ne mareći za posljedice. Turkovićeva i njoj slični u ovom mandatu na zajedničkom nivou vlasti u BiH upisali su i previše samostalnih istupa koji su mnogo koštali ovu zemlju i otvarali nove krize i prije nego što je na prethodne stavljena tačka.
I tako su se stanovnici ovakve BiH koji više ne znaju kako da se izbore sa svakodnevnom neimaštinom, sada dodatno ojačanom poskupljenjima, našli u jednom bezobraznom političkom vrtlogu ne krivi ni dužni. Jer krivci za masu stvari i problema u ovoj zemlji jesu oni na bitnim funkcijama - imaju novca, ali izgleda nemaju volje da rješavaju probleme onih koji su im dali mandate u ruke.
Domaće političke igre bez granica traju i zato lagano, ali sigurno idemo ka dnu. Tako ponajviše vuče “političko Sarajevo” kojem je Dejton samo tek neki bezvrijedni papir koji bi pod hitno trebalo mijenjati, ali na način kako oni napišu, odrede ili narede. Uz mig stranaca sa kojima se i te kako dobro slažu samo kada instrukcije iz stranih centara moći idu njima naruku.
Da su pojedinci iz bošnjačkog političkog bloka uputili barem samo jedan iskren poziv na dijalog predstavnicima druga dva naroda da sjednu za sto i otvoreno razgovaraju o spornim stvarima, ili prihvatili pozive koji su im često stizali, ne bi uzalud uporno slali pisma na pogrešne adrese.
Ali njima su, po svemu sudeći, draži stranci. Mada to ne bi trebalo da čudi jer su ih upravo oni i navikli da dobijaju gotovo sve i kad god požele. O BiH i njenoj budućnosti prvo bi trebalo da razgovaraju, i to unutar njenih granica, oni koji od nje trenutno uzimaju najviše, a daju joj najmanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
