Pogrešan smjer

BiH je specifična zemlja u kojoj su uvijek dominirali problemi i koja je imala tek rijetke momente kada se sticao utisak da se stvari popravljaju te da ide nabolje. A ovo sada što gledamo, kao prvo je posljedica djelovanja stranaca koji su se godinama igrali prava i pravde na ovom dijelu Evrope. Većina njihovih poteza išla je na štetu Dejtona, a time i na temelje sadašnje BiH. Svjesno i namjerno te smo, korak po korak, došli do tačke ključanja.

Dejtonski mirovni sporazum iz novembra 1995. prije svega je zaustavio rat, ali je i stvorio nove okvire postojanja BiH. Nastala je zajednica, a u njoj Republika Srpska i FBiH. I upravo su novembarski dani, svake godine, prilika za sve da se podsjete tih pregovora i dogovora te da se istima i vrate. BiH je i danas potreban dijalog. Čak i prijeko potreban. Umjesto da pojedinci stalno koriste prostor koji imaju i pozivaju na sankcije političkih protivnika, trebalo bi da pozivaju za pregovarački sto da bi se ponovo stalo na zdrave temelje i krenulo naprijed. I ovaj novembar i dolazeća nova, 26. po redu godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jesu prilika da se političke strasti smire, podvuče crta i vidi kako na najbolji način urediti odnose unutar BiH i da svaka strana ima koliko joj pripada kako bismo živjeli mirno i zajednički tražili put ka boljoj i stabilnijoj budućnosti.

Republika Srpska, odnosno njeni predstavnici do sada su suprotnu stranu zvali na razgovore o otvorenim pitanjima, ali pozitivnog odgovora druge strane nije bilo ili je reakcija bila u pravcu traženja zaštite kod međunarodnih predstavnika, a to nije dobar pravac. Jer su tri strane u BiH i one moraju da se dogovaraju kako će se ići dalje i kako pomoći i onima koji ne pripadaju nijednom od konstitutivnih naroda. Stranci, iako su predugo među nama, imaju mandat da pomažu i posreduju u razgovorima, a nikako da odmažu ili guraju BiH u još dublju krizu.

Strane u ovoj zemlji, ma kakva god ona bila, treba da razgovaraju. Dijalog treba da bude izlaz iz krize, a ne da se ta kriza stalno produbljuje. I teško da nam iko može pomoći ako to prvenstveno ne žele svi oni koji vode BiH. A to bi trebalo da im je u vrhu prioriteta jer su dobili mandat od naroda da to rade. Jer im je narod dao svoje glasove, a  time povjerenje u nadi da će danas-sutra biti bolje i da će živjeti u miru i od svog rada, znanja i truda. Svoji na svome. Previše je na ovom malom području bilo i domaćih i stranih političkih igara. Ne trebaju nam nove. Jedino što nam je potrebno su mir i napredak jer su još posljednje ratne rane i te kako svježe. Nikom normalnom ni ne pada na pamet da ratuje. Riječ rat se ne smije ni pominjati, a kamoli je uvoditi u svakodnevicu kao nešto što je ponovo moguće. Ko ga htio, samo kod njega u kući bio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.