Podstanarske muke
Velika potražnja za iznajmljenim stanovima, mala ponuda na tržištu nekretnina, globalna kriza i sveopšta situacija u vezi sa talasom poskupljenja robe i usluga, razlozi su kojima stanodavci u Srpskoj pravdaju sramotno visoke cijene kirije.
Za pristojno namješten jednosoban stan u Banjaluci potrebno je izdvojiti oko 500 maraka što je za studenta pa i zaposlenog samca sa prosječnim primanjima ogromna cifra kad se uzme u obzir da ta individua mora nešto jesti, platiti račune, kupiti cipele i slično.
Jednako paprene cijene su i na jugu Srpske. Najam u centru Trebinja ove godine za 30 odsto je skuplji nego lani, dok je u Bijeljini povećanje 20 procenata. Iako takve stanarine za sve veći broj ljudi postaju nepodnošljiv izdatak, o tome gotovo da niko ne bere brigu. Pa čak ni oni građani koji nemaju sopstveni krov nad glavom i prinuđeni su za najam stana.
Površnim sagledavanjem situacije može se zaključiti da stanodavci nemaju uporište za tako visoke cijene najma jer nema realnog rasta troškova koji bi pratili to povećanje.
Istina da su troškovi komunalija u međuvremenu porasli, ali oni u 99 odsto slučajeva idu na teret podstanara a ne vlasnika stana.
Onima koji iznajmljuju nekretnine glavni motiv je trend poskupljenja u svim oblastima. Trend koji izgleda nema namjeru da posustane i koji svi oni koji prodaju ili nude neke usluge bez premca žele da prate.
Cijene robe i dalje rastu brzinom svjetlosti, a pojeftinjenje je najpriželjkivanija riječ koju građani žele da čuju. Niže cijene priželjkuju u marketima, pekarama, benzinskim pumpama, kod frizera, zubara, kozmetičara pa i u kafani.
Međutim, od te želje za sada po svemu sudeći nema ništa.
I možda baš tako i treba da bude jer kolektivno smo svi spremni da za sopstvenu dobrobit uradimo jedno veliko ništa. Poskupljenje je goruća tema još samo u medijima. Istina, sve rjeđe jer da je nešto poskupilo odavno i nije vijest. Među građanima se rijetko može čuti da govore o skupoći, a i kada to čine rade to više usputno, ne pridajući pretjerani značaj temi.
Svojevremeno je u Njemačkoj na desetine hiljada ljudi izašlo na ulice u znak protesta zbog prevelikih kirija. Kod nas se takav protest, takva izrevoltiranost ljudi ne može očekivati ni u najluđim snovima.
Za sve promjene u društvu, po ustaljenom šablonu odmahujemo rukom. Kao da nas se ništa ne tiče. Ne brine nas ni to što živimo sve lošije, ni što nas je iz dana u dan sve manje, ni što političari svako malo potežu za verbalnim ratnim sjekirama kako bi nacionalnim pitanjima zamazali oči gladnom narodu.
A možda i nemamo razloga za pobunu, možda nam je zaista i dobro, samo što nekolicina pesimističnih umova odbija da to prihvati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
