Podmetanja
U BiH čuda nikad dosta. Obećanja olako data budu još brže prekršena, a tako bi se mogao definisati razvoj međupartijskih odnosa na zajedničkom nivou vlasti, gdje sve i dalje ide po principu - jedan naprijed, dva nazad.
Kada su krajem prošle godine novi partneri, odnosno pobjedničke grupe u Republici Srpskoj i FBiH izašli pred birače, sve građane pa i Evropu, iz sveg glasa su poručili kako su odlučili da zauzmu drugačiji stav u odnosu na ranije mandate čiji su ključni simboli bili blokade i podmetanja.
I tako je to funkcionisalo neko vrijeme. Ne duže od mjesec, dva, ali kada su na dnevni red došle upravo one odluke, za koje su prethodno rekli da jedni drugima neće stajati na put razvoja, sve se vratilo na stare puteve.
Istočna i južna interkonekcija, evropski zadaci i prvi zakonski okvir u koji bi trebalo staviti spoljne poslove postali su ponovo veliki zalogaj jer dok jedni govore jedno, drugi uporno idu po svom, a i oni treći gledaju “s koje je strane vedro” kako bi izvukli maksimalnu korist samo za sebe.
Takav razvoj situacije doveo je do toga da jedna strana, posljednju sjednicu Savjeta ministara BiH naziva istorijskom, a druga, samo dan poslije, javlja da ništa od onoga što je tada usvojeno neće proći u daljoj proceduri jer sve opet miriše na podvale i prisvajanje onoga što im ne pripada po Ustavu.
To nas, ma koliko se pojedini trudili da to demantuju, ostavlja u poznatom lavirintu u kojem se, više-manje, vrtimo otkako je počela da se piše nova istorija BiH.
A šta je s narodom? Ništa, i on je mahom oguglao na političke smicalice. Nema vremena da se bavi istim stvarima po milioniti put zaredom jer ima daleko prečih pitanja u vremenima kada se sve teže spaja kraj s krajem, ali i za to pojedini funkcioneri krive sve druge osim sebe. Ali tako to valjda ide u njihovom svijetu, na šta je i običan čovjek navikao i na šta samo i on odmahuje rukom time govoreći sve bez ijedne izgovorene riječi.
U ovoj zemlji, kakva ona bila, ima novca, a javne kase pogurala je i inflacija za razliku od novčanika stanovništva. S druge strane, nema odgovornosti za lošu politiku ni kazni za one koji evidentno pozicije koriste za neke druge, ko zna koje lične i više tuđe ciljeve, a da bi podigli standard onih koji su ih u velikom procentu i doveli u enormno plaćene fotelje. Jer kako onaj ko ima penziju 400, 500 maraka ili minimalac od nekih 700 KM može aplaudirati onima koji imaju i više od 5.000 na mjesečnom nivou, bilo da je riječ o direktorima ili funkcionerima, dok “prosipaju” strah i blokade gdje dok zakorače?
Podmetanja na političkoj pozornici BiH odavno su prešla poznate brojeve, kao i različito čitanje jednog jedinog Ustava BiH. I sve dok bude tako neće biti istinskog koraka naprijed. Osim kod onih kojima je svega preko glave i koji će u nekoj drugoj zemlji tražiti bolje sutra, a ne tamo gdje im je sve što ih čini onim što u duši jesu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
