Pismo Biljani
Biljana, dobro došli u bolji život, u ime ljudi koji ne dišu naopako i ne razmišljaju naopako, koji su veliki kao nada Vama koji ste na vratima slobode.
U nevidljivoj knjizi narodno osjećanje pravde zove se Biljana Plavšić. Vi ste mučenica koja nije izbjegla naše slabosti, koja je žrtvenik svih naših mana.
Dobro došli iz zatvora Hisenberg u Švedskoj, nepraćeni plamenom sjećanja na 10. januar 2001. godine, kada ste dobrovoljno otišli u Hag. Nisam sujeveran, ali januar, prema rimskom bogu Janusu ima dva lica; jedno mlado koje gleda u budućnost, a drugo staro koje gleda u prošlost. To je znak da Vas je pratilo Božje, svevidjeće oko, kao i sve žrtvenike za svoj narod.
Na nevidljivu nit zatvorske samoće izvezli ste dvotomnu knjigu "Sećanja", koja je poštenima napunila srce. Vi ste, nasljednim i stečenim darom, slijedili onu narodnu "brzo ćuti, a sporo govori". Tako ste spasili dušu svoju, ali i narodnu.
Vaša bijela knjiga istine svjetlost je našeg nezaborava… Naše duše nastavljaju da žive u riječima istine. Što bi rekao Otac Tadej: "Savjest je Božanski sud".
Mrzili su Vas oni, što bi rekla moja drugarica Tanja, oni koji su osjetljivi na pare i na metak.
Samo hrabri u toj regiji, od Pala do Han Pijeska, bili su članovi SNS-a: Vlado Stanišić, Vlado Ostojić, Nedeljko Žugić, Nikola Tadić, Miodrag Pandurević, Goran Mutabyija…
Prve plakate SNS-a na romanijskoj regiji poslao je knez iz Birča Rajko Dukić, preko Dušanke Vreta, mojoj malenkosti i Srđanu Kneževiću. Oni koji su ih lijepili bili su na brisanom prostoru. Takve su nemilosrdno kažnjavali.
Ko zlima pomaže, dobrima škodi, kaže iz ukamenjene tišine narodna poslovica. A narod ćuti. U stanju je "nepodnošljivih okolnosti".
Ali, Carice, Žrtvenice istoriji pakla, htio bih još jednom da Vas pozdravim i poželim vašu zasluženu slobodu, vaše drugo rođenje, vaše sretište sa slobodom!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
