Penzioneri na dobitku
Dok po gotovo svim statističkim kategorijama stanovništva u Srpskoj i BiH bilježimo pad, broj penzionera iz godine godinu sve je veći pa je tako samo u proteklih deset mjeseci porast te populacije dvostruko veći u odnosu na isti period lani.
Prema najnovijim zvaničnim statistikama Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS broj novopenzionisanih u Republici Srpskoj ove godine je 4.699, dok je u istom periodu lani bio duplo manji, odnosno 2.370. Stručnjaci smatraju da je ovaj enormni rast posljedica sada već hroničnog nedostatka radne snage na tržištu BiH.
Svjesni potreba privrede i da su poslodavcima prijeko potrebni, radnici koji steknu uslove za penzionisanje odmah podnose zahtjev za dobijanje penzije, nakon čega se vraćaju u pogone. Mnogi su ranije, bez obzira na puni radni staž, ostajali da rade do 65. ili 68. godine života, jer je plata veća od penzije. Sada su došli u poziciju da mogu imati i jedno i drugo.
Naročito stručnjaci u oblasti građevinarstva i saobraćaja, prehrambene industrije, telekomunikacije i slično, koji imaju posebna znanja i licence i koji su zbog njih prijeko potrebni svojim poslodavcima.
Iskustvo u radu i znanje koje imaju stavljaju ih u poziciju da određeno vrijeme, vjerovatno koliko im zdravlje dozvoli, imaju dupla primanja u kućnom budžetu. Takvih je u Srpskoj na kraju oktobra ove godine bilo 8.047, dok je u maju ove godine bilo nešto više od 5.000 radno angažovanih penzionera. Ti brojevi pokazuju koliko su oni zaista potrebni domaćem tržištu rada.
Višegodišnja nebriga o radnicima, bahaćenje poslodavca, male plate, ali i stalne političke tenzije natjerali su proteklih deceniju i po stotine hiljada građana da napuste ognjište i sreću potraže pod tuđim nebom. Iako se poslodavci i domaći političari sada iz petnih žila upinju da ovdašnjem življu objasne kako je i na Zapadu hljeb sa sedam kora, ne vidimo da se ljudi vraćaju. Oni koji su otišli pa su se vratili na nivou su statističke greške. Puni autobusi i dalje idu ka jednom smjeru. Smjeru Evropske unije.
I suluda je teza svih u BiH koji pokušavaju narodu kroz uši provući priču da se ljudi ne vraćaju jer ih je sramota da priznaju da tamo negdje nisu uspjeli. U tu šarenu lažu ne bi povjerovao ni dvogodišnjak. Građani se ne vraćaju, jer u tuđini žive bolji i srećniji život. Tačka.
Situacija, prije svega ekonomska, u BiH i Srpskoj se mora što prije mijenjati nabolje. Plate moraju ubrzano rasti, jer život u potrošačkom društvu zahtijeva daleko više novca nego što radnici ovdje imaju. Oni koji hoće da im opstane biznis, moraće platiti mlade radnike onoliko koliko traže ili će im raditi penzioneri dok fizički mogu, a onda zbogom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
