Pasoš BiH
Pasoš, odnosno državljanstvo BiH, niko skoro neće. A i ko bi kada je zemlja u opštem rasulu. I oni što imaju ovaj dokument gledaju što prije da ga se riješe i uzmu pasoš druge zemlje.
Da je tako pokazuju i podaci da je državljanstvo BiH za deceniju dobilo svega 6.641 lice. To je u prosjeku oko 641 osoba godišnje. Ova poražavajuća statistika govori nam da od BiH svi bježe. A i ko bi došao u zemlju u kojoj je privreda odavno zamrla, njeno stanovništvo bježi u druge države širom svijeta, a oni koji vode zemlju rade isključivo za svoje račune.
Ovi malobrojni što su uzeli pasoš zemlje apsurda uglavnom su iz Hrvatske i Srbije i na to su se odlučili jer su im bračni drugovi iz BiH. Pored toga, ima i onih koje su strane kompanije poslale na tržište BiH kako bi privređivali za dobrobit svoje firme. Na kraju im se i dopadnu pojedini gradovi i odluče se da zatraže državljanstvo BiH. Nema sumnje da se i većina njih ubrzo uvjeri da su u tim svojim potezima pogriješili. Za to im baš i ne treba mnogo vremena. Mjesec, dva najviše. Nakon toga, vjerujemo da i oni, kao i stanovništvo BiH, bježe od zemlje apsurda i traže neku drugu državu u kojoj će privređivati za dobrobit svoje kompanije.
Takva situacija u BiH bila je u proteklu deceniju na osnovu statističkih podataka o dolasku stranaca i odlasku domaćeg stanovništva, a nema naznaka da će tako biti i u narednoj deceniji. Možda će se promijeniti samo podaci o onima koji dolaze jer je jasno i da su komšije već uvidjele pravu situaciju u BiH. Zbog takve situacije državljanstvo BiH uzimaće stanovništvo samo onih država koje su gore od BiH, ako uopšte ima takvih.
Na kraju nas ne bi čudilo da sa pasošem BiH i entiteta ostanu samo oni koji vode zemlju i koji su od nje i domaćeg stanovništva uzeli sve što se uzeti može. Umjesto da su radili za dobrobit zemlje i stanovništva, oni su primijenili drugi recept, odnosno privređivali su samo sebi i svojim najbližim podancima.
Domaće stanovništvo odavno je razočarano u ovdašnje političare i vlast. Svjedoci smo da ni mnogi zakoni koji su koliko-toliko trebali da pojednostave život i doprinesu jednostavnijim uslovima privređivanja ubrzo padali u zaborav. Sa druge strane, svi oni propisi koji su bili u interesu domaćih političara ekspresno su usvajani. Pokoji od tih propisa propraćen je žučnom raspravom koja je bila ništa drugo do predstava za javnost. Iza zatvorenih vrata dešavanja su sasvim drugačija. Rukuju se i grle, te čestitaju jedni drugima.
Tako je bilo ranije, tako je danas, a biće i sutra. Zbog toga ne treba da se pitamo zašto nam stanovništvo odlazi, stranci ne dolaze, a privreda je odavno na respiratoru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
