Parking mjesta nikad dovoljno
Garaža nikad dovoljno. One postojeće postaju pretijesne, pa se parkiralište za vozni park proširuje na dvorište, a često se, uz brundanje komšija, drugo ili treće vozilo stacionira mimo granica placa. Jer nema se gdje drugo, a vozila trebaju: po jedno za svakog roditelja i ono “dječije”, poklonjeno za punoljetstvo.
Parking mjesta nikad dovoljno. Uz ona postojeća, dupke pune pola sata prije početka radnog vremena, koja tjeraju mnoge da postanu ranoranioci, ne shvatajući da se tim epitetom namjerno tješe i zapravo svjesno prikrivaju onaj drugi, puno gori, a to je da su postali robovi točka.
Novca za benzin nikad dovoljno. Upali automobil do prodavnice. Upali automobil da se baci smeće, skokne na kafu kod komšije, kao i ode na posao sa Starčevice u Obilićevo.
Da je uprkos korona krizi danas nemoguće zamisliti život bez vozila potvrđuju i podaci Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS prema kojima je lani registrovano 350.597 automobila, gotovo 6.000 više u odnosu na godinu ranije.
To je činjenica, baš kao i to da svaki stan u Banjaluci ima po dva, tri auta, iako je kriza.
Situacija se puno ne razlikuje ni u Bijeljini i Doboju, te mnogim drugim lokalnim zajednicama gdje pridošlica, sasvim sigurno, na prvu loptu pomisli da je na ulici više vozila nego stanovnika.
Naravno, kada se posmatra osnovna svrha, nikako se ne može reći da je automobil luksuz. On to zaista nije, ako izuzmemo “ferari” vrijedan 531.000 maraka, uvezen u BiH prošle godine.
Takav stav mogao se iznositi u vrijeme kada je industrija automobila bila u začetku, kada se novo vozilo i dalje nije koristilo kao primarno sredstvo transporta.
Automobil je potreba i to niko ne spori, ali i potreba koja za sobom vuče nove izdatke. Puta dva ili tri po kući.
Naravno, potreba je i ovih dana kada je pandemija virusa korona zavladala svijetom i kada svi gledamo da se vozimo u društvu sa što manje nepoznatih ljudi, a sve u strahu da se ne zarazimo, a da pritom možemo da posjetimo koga god i gdje god želimo.
Mada za to uvijek postoji i ona druga, jeftinija opcija, a to je odlazak na posao biciklom ili autobusom, bar za one koji žive pola kilometra od radnog mjesta, ali, pošto je statistika i ove godine nemilosrdna, sve su prilike da se malo ko odlučuje na to.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
