Pare za udruženja

Biti u nekoj nevladinoj organizaciji, a pogotovo rukovoditi njom postalo je nekako "evropski", "svjetski" trend. Boriti se za ljudska i životinjska prava pod plaštom različitih udruženja malo kada je zaista podstaknuto pravom željom za tom misijom.

Motivi su, nažalost, često drugačiji, pogotovo u zemlji izašloj iz rata gdje na svakom koraku imate ugrožene kategorije stanovništva.

Tako se godinama iz budžeta izvlače pare koje treba da pomognu rad udruženja "od značaja", a samim tim i njihovu ulogu u poboljšanju uslova života i rada kategorija stanovništva koje zastupaju.

Nikada se nije mogla vidjeti nijedna ozbiljna analiza o tome da li je to zaista tako.

Kako organizacije i udruženja troše pare, pitanje je na koje nema odgovora, svi tvrde da izvještaji o tome postoje, ali u njima se sve krije uglavnom iza brojki o "materijalnim troškovima"... naravno prije toga su troškovi plata i naknada, kao i putovanja i drugih beneficija zaposlenih u pomenutim grupama građana.

Malo kada ima objašnjeno šta je i na koji način odobreni novac značio krajnjim korisnicima, onima koji od udruženja koja ih zastupaju očekuju bar minimalnu pomoć, ako ne finansijsku, onda prije svega pravnu da ostvare svoja prava, da ne plaćaju advokate i notare da im sastave molbu, tužbu, zahtjev...

Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite koje dodjeljuje 300.000 KM iz budžeta za više od deset neprofitnih organizacija najavilo je kontrolu utroška datih sredstava.

To svakako jeste za pohvalu, ali istovremeno se postavlja pitanje zašto to ne rade i druga ministarstva i zašto ne svake godine?

Pare su narodne, svakog građanina RS koji radi i ako se troše za "dobrobit" svih, onda to treba i da se objasni, svake godine, za svaku marku... Nadamo se da će ministarstva koja dodjeljuju pare raznoraznim organizacijama shvatiti da je "evropski" i "svjetski" pravdati data sredstva. Oduvijek i zauvijek, a ne davati ih bez pokrića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.