Pare za pritvor

Kad je u pitanju profesija, teško je odgovoriti na pitanje zašto pojedini osumnjičeni, umjesto ukidanja pritvora nakon mjesec-dva, tu budu držani godinama. Upućeni tvrde da je to uglavnom zato jer je pozadina tih predmeta politička.

Sasvim je, onda, logično da nakon spektakularnih hapšenja u tim slučajevima, što je greška u startu jer je postupak u tom dijelu još uvijek tajan, Tužilaštvo nema dovoljno dokaza u pokrenutim postupcima koje na kraju izgubi, a osumnjičeni neosnovano i dugo budu u pritvoru.

Indikativno je i to što je posljednjih godina najveći broj oslobađajućih presuda i slučajeva višegodišnjeg neosnovanog pritvora baš u Sudu BiH.

Upućeni tvrde da time rezultuje čak 70 odsto predmeta, a primjera i slučajeva u kojima zbog nestručnosti Tužilaštva ili nepostojanja dokaza, poreski obveznici, nakon tužbi oštećenih zbog neosnovanog pritvora, moraju da plate stotine hiljada maraka, baš ima mnogo.

To uopšte ne čudi kad je čak i laicima očigledno to da zakon krše i sami pripadnici pravosuđa i kad, čak i oni iz vrha pravosudnih institucija koji bi trebalo da su najupućeniji i najprofesionalniji, zakon ili ne poznaju, ili ga svjesno pogrešno tumače. 

Pa tako, na primjer, tvrde da ročište za određivanje pritvora treba biti javno i da može biti pretvoreno u glavni pretres, dok zakon propisuje sasvim suprotno.

Polazeći samo od te činjenice, onda zaista nikoga ne treba da iznenadi to što oni koji na kraju budu proglašeni za nedužne svake godine hiljade dana budu u pritvoru.

Pritisak i zastrašivanje svjedoka, uticaj na tužioce, sudije, tokom tih procesa, posebne su priče. Ali je činjenica da nadoknadu štete ne plaćaju ni tužioci ni sudije, nego svi mi, poreski obveznici. Kao što je fakat da pojedincima šteta koju su pretrpjeli nikad i ničim ne može biti nadoknađena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.