Pare za paradiranje
Članovi Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i Željko Komšić, a sa njima i ministar spoljnih poslova Sven Alkalaj godinama krše Dejtonski mirovni sporazum, zloupotrebljavaju institucije na čijem su čelu i vrijeđaju inteligenciju svakog normalnog, neostrašćenog građanina.
Kao vrhunac, stotine hiljada maraka potrošiše na putovanja, iće i piće, telefoniranje, vozikanje po Sarajevu, a sve na račun institucija BiH. Tačnije, na narodni račun.
Prosječna mjesečna plata jedne prodavačice je 450 maraka, a Sven Alkalaj je onomad samo na telefoniranje potrošio 3.463 KM. Znači, više od sedam njenih mjesečnih plata. Silajdžić i Komšić su za telefoniranje, gorivo, tekuće održavanje za dvije godine potrošili oko 700.000 maraka više nego što im je odobreno. Znači, potrošili su jedan solidan kapital za povećanje proizvodnje.
Pomenuta trojica su za narodne pare lobirali po svijetu za svoje interese, kupovali podršku tobožnjim branjenjem interesa Bošnjaka, države BiH i borili se za ukidanje RS.
Kakvi su to interesi Bošnjaka ako moraju da plate porez na sve i svašta, a da taj novac troše pojedinci na putovanja, telefoniranje, paradiranje po svijetu, umjesto da pokreću privredu, otvaraju radna mjesta, jačaju socijalnu komponentu države. Da li je bitnije da se ukine RS ili da se živi životom dostojnim čovjeka, da se uživaju građanska i ljudska prava.
Problem je to što upravo Silajdžić, Komšić i Alkalaj podmeću priču da je Republika Srpska ta koja koči razvoj i napredak, a da nisu oni ti koji narod drže gladnim, zaluđenim i obespravljenim. Neka objasne onda narodu kako se u Srpskoj ipak gradi, raste industrijska proizvodnja, dolaze strane investicije i stanje je stabilno koliko može biti u vremenu krize.
Da li je pravedno da Komšić i Silajdžić u Predsjedništvo BiH primaju nekvalifikovane ali podobne pojedince i da im o narodnom trošku plaćaju školovanje? Da li je pravedno da u jednom mjesecu radniku isplate naknadu na platu po nekoliko osnova, dok drugi nemaju ni toplog obroka? Da li je normalno da ministar Alkalaj zajedno sa svitom savjetnika deset dana boravi u Njujorku i samo jednom se sastane sa političkim zvaničnicima, dok većina građana BiH ne može ni do Neuma na more?
Nije pravedno, i sve nam to radi ostrašćena politika i pojedine usijane glave. Izbori su u nedjelju. Vidjećemo da li je narodu bitnija retorika ili pragmatika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
